Književni sakupljač svijeta

Nekoć su pisci, slikari, glazbenici, intelektualna elita uopće putovali u Italiju. To je bila zemlja snova i čežnje mnogih njemačkih umjetnika: Goethea, Wagnera, da spomenemo samo neke. Tražili su nova prostranstva, do tada nepoznate pejzaže, priče i mitove, povijesne vile i naravno – more. Danas, u vrijeme globalizacije i interneta, kada se do gotovo bilo koje destinacije na svijetu može stići već za nekoliko sati, njemački pisci putuju i dalje. No, sada ih trend, mogućnosti i čežnja vodi puno dalje od Italije. U daljini traže nove spoznaje, žele proširiti vidike, stanja svijesti, integrirati sve ono što su doživjeli i proživjeli do tada.

Među njima je i Christian Kracht, okrunjeni kralj takozvane pop-literature. On je dugi niz godina živio u Nepalu te u Africi gdje se popeo na Kilimandžaro. Njegov posljednji roman govori o jednom njemačkom muškarcu koji iz domovine bježi u južni Pacifik i tamo pokušava izgraditi neku novu, utopijsku republiku. U Africi trenutno živi i Ilija Trojanow. On je bugarskog podrijetla, no do sada je živio doista posvuda i uvijek zapisivao ono što je vidio, ono što se događalo oko njega. Njegov najveći uspjeh su putopisi i reportaže iz Indije i roman “Sakupljač svjetova” koji govori o jednom britanskom činovniku iz 19.stoljeća koji živi u Aziji.

Ovom redu njemačkih pisaca svakako treba dodati i ime Raoula Schrotta te prije svega možda trenutno najveće zvijezde njemačkog govornog literarnog područja – Austrijanca Christopha Ransmayra.

U potrazi za središtem svijeta i novih spoznaja

Ransmayrov prvi roman govori o ekspediciji na Sjeverni pol jedne mađarsko-austrijske grupe istraživača u 19. stoljeću (“Užasi leda i tame”). 1988. godine objavio je roman o životu Ovidija, koji mu je gotovo preko noći donio slavu i omogućio život o kakvom je oduvijek sanjao – život na putovanjima. O svima njima objavio je nedavno svoju posljednju knjigu “Atlas jednog prestrašenog muškarca” koja je i kod publike i kritike dobila najviše pohvale.

Riječ je o sintezi njegovih dosadašnjih iskustava napisanoj u 70 priča, kratkih epizoda u kojima se autor prisjeća mjesta koja je posjetio tijekom proteklih desetljeća. “Pri tome nije riječ o uobičajenim opisima putovanja već o sasvim osobnim slikama pretočenim u najfiniju prozu izuzetne snage i ljepote”, riječi su primjerice jednoga književnoga kritičara.

Bilo da je riječ o Laosu, o brazilskoj prašumi, samoći Sjeverne Amerike, Rusiji, Mauricijusu ili pak o njegovoj austrijskoj domovini, Ransmayr nadilazi uobičajene opise prirode i ljudi. Njegova proza opisuje dah povijesti kao i posebnosti svakodnevice pojedinih područja. Uvijek je riječ o mjestima na kojima je živio, koja je posjetio, kojima se prošetao. “Moji tekstovi govore isključivo o ljudima koje sam susreo, koji su mi pomogli, prijetili mi, spasili me i onima koji su me voljeli…”, kaže autor.

Istodobno, on je još uvijek u potrazi: za središtem svijeta, za novim spoznajama, različitostima ljudi koji žive na raznim mjestima. Pitanja koja si postavlja su najčešće: Što osjećaju ljudi koji žive u kulturi drugačijoj od naše? Kako podnose i žive s tišinom, mirom, prirodom? Kako podnose težinu života? A odgovori na koje nailazi doista se ne mogu naći nigdje drugdje.