Jednu za dobro susjedstvo, Grci!
Proteklih tjedana, pored svih nevolja koje ih muče, političarima Syrize je više puta izletjelo čitav niz političkih nespretnih izjava o susjednim zemljama Grčke. Čas se spominjala opasnost od "bugarizacije Grčke“, a čas o nevjerici da jedna Rumunjska ili Bugarska mogu ostati u Europskoj uniji dok Grčka možda ne. A onda se Grke plašilo i razinom mirovina u Hrvatskoj i na Balkanu kao nečim užasnim.
Susjedi ne vole slušati takve usporedbe. Shvaćaju se kao zlobna mješavina ignorancije i arogancije. Preopterećeni političari Syrize možda nisu tako mislili, ali su izgovorili baš ono što se često misli u Grčkoj: da siromašni balkanski susjedi u Europi zaslužuju manje poštovanja, pažnje i blagostanja nego Grčka. Skandal je već i činjenica da se to čuje baš od lijeve vlade u Ateni koja i nehotice širi takve nacionalističke predrasude.
Solidarnosti susjeda
Naravno da je mnogo Grka i političara Syrizie koji se ne slažu s takvim stavovima. Isto tako, većina ljudi u susjednim zemljama niti izdaleka nije uvrijeđena ili ljuta na Grke. Sasvim suprotno od toga: većina se solidarizira sa susjedima, makar se u toj solidarnosti osjeća i neugodan antieuropski dodatak. Osobito na internetskim portalima veoma se često čita: za sve je kriva europska birokracija i banke, Grci ništa nisu krivi jer maleni uvijek stradaju.
Balkan je u prošlosti i previše često bio žrtva političkih sukoba „velikih“ i to povijesno sjećanje se automatski prebacuje na sadašnjicu. Ali to opasno prenošenje može, na žalost; narušiti ugled Europske unije upravo u zemljama koje su veoma važne za stabilnost na Balkanu.
Ima i zluradosti
Ništa manje opasan je i drugi stav prema Grčkoj koji je također raširen u regiji. To je svojevrsna mješavina bijesa i zluradosti. Bijesa jer mnogi bugarski ili rumunjski umirovljenici uopće ne mogu shvatiti zašto grčki umirovljenici svoje, mnogo više mirovine smatraju svetinjom makar su troškovi života podjednaki. I zato jer su oni godinama trpjeli mnogo strože mjere štednje nego što su zajmodavci uopće predvidjeli za Grke, a sad Sofija ili Bukurešt čak moraju jamčiti za europske kredite za Atenu.
Zluradost se rađa iz tog nejednakog tretmana, ali i iz povijesnog iskustva. To su „Bizantinci“ koji su varkama i lukavstvom navodno uvijek varali susjede. Taj stereotip se također često koristi za objašnjenje današnje krize.
Osobito u nevolji se trebaju susjedi
Ipak postoje i pragmatični pristupi koji se čuju od Turske pa do Hrvatske i Rumunjske. Tako se na primjer osjeća zabrinutost zbog poslovne suradnji i zajedničkih energetskih projekata, kao i za sigurnost banaka koje djeluju u čitavoj regiji i gdje su grčke banke osobito važne. Ili se razmišlja kako se kriza odražava na turizam i na mogućnost sezonskog rada u Grčkoj.
Takve pristupe treba pozdraviti. Jer oni su pravi put kako bi se savladala netrpeljivost i povijesne predrasude. A Grcima su blagonakloni susjedi spremni na pomoć trenutno važniji nego ikad. Toga bi se i Atena morala češće sjetiti.