1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komentar: 100 dana Macrona

Hasselbach Christoph Kommentarbild App
Christoph Hasselbach
15. kolovoza 2017

Već 100 dana nakon pobjede Emmanuela Macrona je još tek svaki treći Francuz zadovoljan svojim predsjednikom. Ali to ne mora biti od presudne važnosti, misli u svom komentaru Christoph Hasselbach.

https://p.dw.com/p/2iDiC
Frankreich Paris Nationalfeiertag Emmanuel Macron
Foto: picture-alliance/AP Photo/C. Archambault

Nakon njegovog spektakularnog uspjeha, britanski magazin "The Economist" je Emmanuela Macrona na naslovnoj stranici stavio kako hoda po vodi. Doista se Macrona i svugdje u Europi slavilo gotovo kao Mesiju: oslobodio je i Francusku i čitav kontinent od noćne more u obliku predsjednice Marine Le Pen. Ali ne samo to: čini se da je izazvao novo oduševljenje za Europu i uspio ujediniti Francuze.

Sa naočitim 39-godišnjakom izgleda da je zemljom zapuhao svjež vjetar. Macron je svakome imao što ponuditi: socijalno zapostavljenima bolje obrazovanje, poduzećima niže poreze, nesigurnima snažnu državu, a za konzervativne se u svečanosti preuzimanja dužnosti opet vozio u vojnom vozilu kroz Pariz, a ne kao njegov socijalistički prethodnik Francois Hollande koji je radije sjeo u civilnu limuzinu.

Nije nikakvo čudo da oduševljenje nije potrajalo dugo. Ali da će potpora pasti tako strelovitom brzinom, ipak je za mnoge bilo iznenađenje. Na nogama su između ostalih i zaposlenici javnih službi kojima Macron želi ograničiti njihove povišice. A i zapovjednik glavnog stožera Pierre de Villers je odstupio nakon javne svađe oko mjera štednje za oružane snage.

Nakon odmora dolazi odmjeravanje snaga

Hasselbach Christoph
Autor komentara Christoph Hasselbach

Pritom Macron još nije niti počeo s klanjem najsvetijih krava. Još nije proveo reformu tržišta rada kakvu je najavio. A kada je riječ o 35-satnom radnom tjednu koji Francusku mnogo košta u njezinoj konkurentnosti, Macron se ne usuđuje to dotaknuti – ili se još ne usuđuje. Odlučujuće odmjeravanje snaga se očekuje nakon ljetnih odmora, a sindikati su već najavili štrajkove.

Macronov uspon je uvelike povezan s alternativama koje su se nudile na izborima ovog proljeća, prije svega s Marine Le Pen. Mnogi su ga birali ne zato što su željeli Macrona, nego da spriječe Le Pen. A gotovo polovica Francuza su zapravo željeli kandidata – to je rezultat prvog kruga izbora – koji će Francusku isključiti iz procesa globalizacije. Ako su onda u drugom krugu ipak glasovali za Macrona iz taktičkih razloga, to ne znači da su u međuvremenu promijenili mišljenje.

Među tim "taktičarima" koji su birali Macrona su i ljudi koji su prije glasovali za konzervativnog Francois Fillona i koji bi imao mnogo bolje šanse da se nije spotakao preko optužbi kako je prividno zapošljavao članove svoje obitelji. A da socijalisti nisu zemlju doveli u baš takve gospodarske nevolje, onda bi i oni dobili nešto od onih glasova koji su otišli Macronu. A on sada ima posla sa svim tim taktičarima i skepticima. I jasno je da je nemoguće sve ih zadovoljiti.

Od outsidera do državnika

Ali ti problemi ipak nisu nerješivi za Macrona. Prihvatio se prvo nepopularnih reformi, a ako gospodarstvu dobro ide i konjunktura "povuče", mogao bi već za svog mandata ubrati prve plodove. I na međunarodnom parketu Macron dobro izgleda. Gotovo bez prijelaza se od neiskusnog političkog iznenađenja pretvorio u dostojanstvenog državnika. A ima korist i od novog raspoloženja u Europi: dosta je bilo populizma, vratimo se ozbiljnoj politici.

Naravno da ništa od toga nije jamstvo uspjeha. Ali izgleda da se i u Francuskoj širi mišljenje kako je fundamentalistička oporba koja se uvijek protivi svakoj promjeni i dovela tu zemlju u ovakvu krizu. Macron nije nikakav Spasitelj, makar ga ironično i zovu "Jupiter". Ali mladi predsjednik ima – sasvim zemaljski – dobre šanse da postane reformator Francuske.