Komentar: Pazite na Jekaterinburg, ne na Moskvu!

Od početka je bilo jasno da će Putinov prijatelj i kremaljski kandidat Sergej Sobjanin i sljedećih godina biti gradonačelnik Moskve. Osim Putinove podrške on raspolaže „administrativnim izvorima“ grada, dakle birokracijom, policijom, sudstvom i televizijama, koje ga predstavljaju kao brižnog gradskog oca.

Izgledi Putinovog protivnika i kandidata oporbe Alekseja Navalnog bile su očekivano male. Cilj njegove kampanje je bio da ga što više ljudi upozna, kako bi se, u najboljem slučaju, Sobjanina primoralo na drugi izborni krug.

Razlog što se to nije dogodilo je sigurno taj što u Putinovoj Rusiji ne postoji prava politička utrka i konkurencija, iako se mora praviti razlika između dugoročnih manipulacija izbora i konkretnih manipulacija na sam izborni dan. Ipak, rezultat izbora za gradonačelnika Moskve ne može završiti samo tom procjenom.

Protiv svih

Odaziv na izbore bio je veoma mali: tek jedna trećina Moskovljana je dala svoj glas. To je razočaravajuće mali broj obzirom na to da se Moskvu smatra politički najanagažirnaijim ruskim gradom u kojem se proteklih desetljeća odlučivalo o sudbini čitave zemlje. Iznenađenje je tim veće što Moskovljani proteklih deset godina kroz Putinove reforme nisu mogli izravno birati grdonačelnika, kao što je bio slučaj 1990-ih godina. Šansu za lokalno samoopredjeljenje zapravo je trebalo bolje iskoristiti.

Mali odaziv birača zato je pokazatelj da se mnogi Moskovljani ne slažu s političkom ponudom usmjerenom odozgo: kremaljski kandidat i aktualni gradonačelnik Sobjanin nije mogao u potpunosti mobilizirati svoje tradicionalne birače, a to nisu uspjeli ni oporbeni kandidati.

Uspjeh za Navalnog?

Putinov kritičar, oporbeni kandidat Aleksej Navalni uspio je osvojiti drugo mjesto, dobivši značajan broj glasova, ali pošlo mu je za rukom pokrenuti samo dio oporbeno orijentirane moskovske srednje klase. Ruski milijarder Mihail Prohorov sa svojim liberalnim programom na predsjedničkim izborima protiv Vladimira Putina prije godinu dana takođe je osvojio oko 20 odsto glasova, a izlaznost je bila duplo veća. Glasački potencijal za jednu drugu, liberalniju politiku je dakle mnogo veći nego što bi se moglo zaključiti na temelju izbornih rezultala Navalnog. Moskovski izbori za gradonačelnika s jedne su strane pokazali da je Navalni postao vodećom figurom radikalne oporbe Putinu. S druge strane, vidi se da Navalni nije u stanju pridobiti cijelu srednju klasu oporbenih Moskovljana.

Nadu zato ne ulijevaju izbori za moskovskog gradonačelnika, već za gradonačelnika grada Jekaterinburga na Uralu. Tamo, protiv kandidata vladajuće „Jedinstvene Rusije“ vodi Jevgenij Rojzman iz pokreta „Građanska platforma“ milijardera Prohorova. S drugačijim izbornim sustavom on je mogao pobijediti već u prvom izbornom krugu. Pobjeda Rojzmana bila bi prava mala senzacija, koja bi pokazala da je u jednom važnom ruskom gradu moguć poraz vladajuće stranke Kremlja. Prije nego što se prvi ruski predsjednik Boris Jeljcin popeo na politički Olimp u Moskvi, karijeru je započeo u Sverdlovsku – današnjem Jekaterinburgu.