Veliki njemački zaokret
Odluka je stigla iznenada. Njemačka „privremeno“ uvodi granične kontrole na prema Austriji, najavio je ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière na iznenada organiziranoj konferenciji za novinare u nedjelju popodne. Njemačka pomaže, kaže, ali i spremnost da se pomogne ima svoje granice.
To u prijevodu znači priznanje propasti politike iz posljednjih tjedana, u kojima se sirijskim izbjeglicama u neograničenom broju odobravao azil i kada ih nitko nije ni pokušao spriječiti u ulasku u zemlju. Od kraja kolovoza samo u München je stiglo 60.000 ljudi. Previše za grad, previše i za Njemačku koja više nije uspijevala kontrolirati situaciju. Širom zemlje nedostaje smještajnih kapaciteta. U Münchenu su izbjeglice u subotu prvi put morale prenoćiti na željezničkom kolodvoru.
Odluka da se ponovo uvedu granične kontrole je de facto priznanje da pravo na azil ne poznaje granice – u teoriji. U praksi je ta granica već dostignuta u samo nekoliko dana.
Dramatične posljedice
Kratkoročne posljedice tog priznanja su dramatične. 12 sati je bio obustavljen željeznički promet između Austrije i Mađarske. Preko 2.000 njemačkih policajaca raspoređeno je na austrijskoj granici. U blizini granica s Češkom i Poljskom, također su pojačane kontrole. Drugim riječima, izbjeglice neće tako lako moći u Njemačku ni zaobilaznim putem.
Preko 2.000 policajaca dakle na putu ljudima koji su čuli poruku da „temeljno ljudsko pravo na azil nema granica“ i pouzdali se da ona „stoji“ u praksi. Oni će se sada osjećati izdanima i veliki broj će ipak pokušati stići u zemlju. Sada, kada to više nije moguće legalno, oni će to činiti ilegalno, tajnim prelascima granice. Policija bi to trebala spriječiti.
Reakcije u arapskom svijetu
Nakon slika koje svjedoče o „kulturi dobrodošlice“, sada u svijet odlaze slike strogih kontrola. Gledat će se i u arapskom svetu. Ostaje samo nada da će tamo biti razumijevanja za činjenicu da Njemačka više nema kapaciteta za prihvat. U suprotnom bi se Njemačka u očima mnogih Arapa iz obećane u tren oka mogla pretvoriti u omraženu zemlju.
To ne bi bilo čudno jer je debata koja se vodi u Njemačkoj poznata tek malom broju ljudi u arapskom svetu. Posljednjih dana se u Njemačkoj razvila intenzivna diskusija o neograničenom pravu na azil. Manje se o tome pisalo i govorilo u etabliranim medijima, ali zato puno, puno više na forumima čitatelja. Mnogi su zabrinuti: hoćemo li uspjeti zbrinuti sve te ljude? Kako stoje stvari s kapacitetima socijalne države koja se mora pobrinuti oko tražitelja azila? Kako stojimo s mogućnostima kulturne integracije? Mnogi čitatelji su napisali da imaju osjećaj da su zaobiđeni prilikom donošenja te odluke.
Problemi sa susjedima
Odluka da se Sirijcima dozvoli neometani ulazak u Njemačku izazvala je znatne iritacije u susjednim državama, a posebno u istočnoj Europi. Tamošnji politički prvaci ukazuju da njemačko obećanje ima nesagledive posljedice. Sve dok vanjske granice Europske unije nisu osigurane, ne smije biti ni nekontroliranog ulaska u Njemačku, kažu ti političari, pozivajući se na Šengenski sporazum.
Ponovno uvođenje kontrola drastično će smanjiti motivaciju da se što brže krene prema Njemačkoj. To stvara prostor za hitno potrebno harmoniziranje politike azila u okviru EU-a. Kada su izbjegličke rute „presječene“, onda se ponovo može pričati i o kvotama za raspodjelu izbjeglica.
Teške odluke
Odluka savezne i pokrajinskih vlasti da uvedu kontrole granica je de facto Kopernikanski obrat politike azila iz prethodnih tjedana. Postavljene su granice. Gdje će one točno biti, koliko će visok biti broj onih sretnika koje će zemlja primiti, a koliki onih nesretnika koji neće smjeti ući u Njemačku – o tome će se još žustro diskutirati. To je jedno od najbolnijih i etički najkompliciranijih pitanja. Od jučer je jasno: Njemačka si mora postaviti to pitanje.