Komunikacijske razlike unutar Europe

Izraz «palac gore» nije svugdje u svijetu izraz veselja zbog postignutog uspjeha. U Azerbejdžanu, na primjer, to je posve nepristojna gesta. A kada njemački biznismen dogovara ugovor sa svojim japanskim kolegom i on kaže «da», to još uvijek ne znači njegov pristanak za sklapanje posla. On tako samo kao da kaže: «Slušam vas, samo nastavite».

No, i u novim članicama EU-a, bez obzira na njihovu geografsku blizinu, njemačka se poduzeća svakodnevno susreću s kulturnim razlikama. One se osjete u svakodnevnom poslu i utječu na suradnju. Barbara Dudkiewicz u Regensburgu provodi interkulturalni trening za njemačka poduzeća koja investiraju u Poljskoj: «Nijemci su jako odgovorni u poslu, dok Poljaci odgovornost osjećaju prema osobama. I to je najveća međusobna razlika. Nijemci su sustavni i prate zadane rokove, dok se Poljaci često odlučuju za improvizaciju. Nijemci cijene čvrste strukture i pravila.»

Kulturno nasljeđe poslovnih ljudi iz deset novih zemalja članica Europske unije toliko je međusobno različito, da jednostavno moraju naučiti jedni druge razumijevati. Njemačka poduzeća s dugogodišnjim iskustvom na srednjo- i istočnoeuropskom tržištu to su već shvatila.

Jedan od njih je Bohler AG, poduzeće koje proizvodi alat i strojeve za industriju stakla. Anita Ulrich u toj je tvrtki odgovorna za ulaganja u istočnoj Europi i utvrdila je neke zajedničke točke zemalja tog područja. Najočitija je ona po kojoj osobna razina odnosa daleko nadmašuje poslovnu: «Ako u tim zemljama ne uspostavite dobar osobni odnos s poslovnim partnerom, nećete moći puno postići ni na poslovnom planu. Ako, pak, ostvarite dobre osobne kontakte, možete sve što poželite. Primjetili smo i veliku moć birokracije, ljudi često satima sjede pred zatvorenim vratima ureda i rijetko dobivaju pomoć od strane administracije. Zapravo, riječ je o razlikama u mentalitetu i kulturi s kojima smo se u početku morali suočiti i boriti.»

Treneri kao «vatrogasci»

Ponekad vam na istočnoeuropskom tržištu treba malo «više zraka», kaže Klaus Boll iz tvrtke Bosch koja svoja postrojenja ima u čak 15 zemalja svijeta, među ostalim u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj. Multikulturalnost je za njihovu suradnju neophodna i nezamjenjiva, a za to je nužan i velik trud: «Pazimo na to da imamo dovoljno lokalnih suradnika, stručnjaka i voditelja poslova, koji potječu s tog određenog područja, koji ga dobro poznaju. No, ipak nastojimo da ključne osobe u firmi, naročito one na vodećim pozicijama, ne budu iz tog kulturnog kruga.»

A ako ponekad zaista i dođe do problema koji počivaju upravo na kulturnim razlozima, bitno je zadržati hladnu glavu: «Osobno sam čvrsto uvjeren da 80 do 90 posto svih konflikata, netrpeljivosti ili neuspjeha nastaje zbog čistih nesporazuma, a ne iz loših namjera.»

A zadatak da ljudima to pojasne imaju upravo organizirani tečajevi koji se provode u organizaciji pojedine tvrtke, ovisno o tome na koje se tržište sprema proširiti. Helmut Methner na čelu je mreže za interkulturalno savjetovanje njemačkih i poljskih tvrtki. Poduzeća te bi-nacionalne savjetnike isprva smatraju nekom vrstom «vatrogasaca», dakle, obraćaju im se samo u nuždi, jer vjeruju da će suradnja već nekako sama od sebe profunkcionirati.