Kongres matematičara u Madridu

Na današnjem svečanom otvaranju biti će dodijeljene tri nagrade, među kojima i Fieldsova medalja, koja važi kao Nobelova nagrada za matematičare. Za fiziku, kemiju, medicinu, gospodarstvo, književnost i mir dodjeljuju se Nobelove nagrade, ali za matematiku ne postoji službena Nobelova nagrada. No matematičari ipak dobivaju nagrade za svoja dostignuća - Fieldsovu medalju teoretska istraživanja kao i dvije nagrade za primjenjenu matematiku.

Doista - zbog čega se ne dodjeljuje Nobelova nagrada za matematiku? Da li zbog toga što Nobel matematiku nije smatrao dovoljno važnom ? Zacijelo ne. Ili je možda htio nekoga zaobići - to je već vjerojatnije. Profesor Martin Groetchel, član odbora Međunarodnog udruženja matematičara želi ostati diplomatski diskretan:

"To je duga i složena priča na koju nije lako odgovoriti. Kruže kojekakve glasine- naime, da je u njegovo vrijeme živio čuveni švedski matematičar Goesta Mittag-Leffeler s kojim Nobel nije bio u dobrim odnosima."

Za dodjelu svojevrsne alternativne Nobelove nagrade neumorno se zalagao kanadski matematičar John Charles Fields, koji je javnosti pokušao predočiti svijet matematike. On je osnovao zakladu kojoj je povjerio određenu svotu novaca za dodjelu dvije medalje. Nije mu bio cilj da ta medalja nosi njegovo ime, no on to nije mogao ni spriječiti. Kada je 1936. godine medalja za matematičare po prvi puta dodijeljena, ona je dobila ime "Fieldsova medalja". Ona nema veliku novčanu vrijednost - iznosi svega oko 10.000 eura - gotovo sto puta manje od Nobelove nagrade, ali zato uživa vrlo veliki ugled. Njena je svrha poticanje mlađih znanstvenika, stoga se dodjeljuje matematičarima do 40. godine starosti koji su postigli izvanredne rezultate u području teoretske matematike. A što to zapravo znači - to si obični laici teško mogu zamisliti, kao i činjenicu da se čak i najkompliciranije matematičke formule može primjeniti u vrlo konkretnim situacijama.

"Ljudima je teško objasniti da je matematika svugdje prisutna i primjenjiva. Na primjer - slike koje se koriste u medicinskoj dijagnostici u tomografskim aparatima. Na ekranu vidite sve pojedinačne dijelove sovg tijela. To je moguće primjenom procesa takozvane Radon- transformacije koja predstavlja svojevrsnu matematičku podlogu pretvaranja podataka u sliku. Svi vide samo tehnički aparat, ali ne i činjenicu da se sve te zrake, krivulje, refleksije treba preračunati i pretvoriti ih u sliku te da je to u suštini matematički postupak."

Matematika je u srži svih istraživanja - bez nje ne bi bila moguća svemirska istraživanja, nano tehnologija kao ni napredak u medicini. Stoga se za primjenjenu matematiku dodjeljuju dvije nagrade: jednu koja je dobila ime po finskom matematičaru Rolfu Nevanlinnu, a druga po njemačkom matematičaru Carlu Freidrichu Gaussu.

Nevanlinna je bio poznata javna ličnost - ali prilično podvojenog karaktera: u Drugom svjetskom ratu podržavao je nacističku Njemačku. Kasnije se angažirao na području uspostavljanja kontakata između političara i matematičara istočnih i zapadnih zemalja. On se pobrinuo da se na finska sveučilišta uvedu kompjutori već početkom 50-tih godina. Nagrada koja nosi njegovo ime dodjeljuje se već 25 godina za dostignuća u području programskih jezika, umjetne inteligencije i ključeva za pohranjivanje podataka. Novčana protuvrijednost također iznosi oko 10.000 eura.

Najmlađa nagrada, koja se ove godine dodjeljuje po prvi put, nosi ime jednog od najznačajnijih matematičara svih vremena - Nijemca Carla Friedricha Gaussa i dodjeljuje se za primjenu matematike u svakodnevnom životu. Na primjer za izradu planova vožje autobusa, kreditnih kartica ili metereološke prognoze.

"Zanimljivo je to da je Gauss radio vrlo praktično. Podsjetio bih na čuvenu Gaussovu krivulju i račun vjerojatnosti - on se bavio dioničarskim poslovima, kao i igrama na sreću. Bavio se i geodezijom i prilikom mjerenja područja grada Hannovera upalo mu je u oči da su dotadašnja mjerenja bila netočna. Razmišljajući kako da te pogreške otkloni, otkrio je metodu najmanjeg kvadrata. No slavu je stekao nečim posve drugim - kada se Suncu približavao planetoid Ceres tada je to bilo vrlo teško mjeriti. Gauss je nakon nekoliko računskih operacija točno procijenio kada će se taj palanetoid na kojem mjestu pojaviti - i to se pokazalo potpuno točnim".