Konzumacija mesa tek u neznatnom padu

Do gore navedenog zaključka su došli Udruženje za zaštitu životne sredine i prirode zaklada Heinrich Böll u najnovijem izdanju godišnjeg izveštaja o konzumiranju mesa, koji se zove „Atlas mesa".

Sve više obradivog zemljišta se koristi za proizvodnju hrane za mesnu industriju - umjesto biljne hrane za ljude. Shodno tome, biljne namirnice su sve skuplje. Skuplja je i biljna hrana koju kupuje industrija mesa, jer je sve manje obradivog zemljišta za njeno uzgajanje. A da bi se ipak sve više mesa proizvodilo po najnižim mogućim cjenama, u ovoj branši je u tijeku pravi globalni val fuzioniranja tvrtki, piše u „Atlasu mesa“. Rezultat toga je, stoji dalje u izvješću, da tržištem dominira sve manje sve većih proizvođača, stoke, stočne hrane i ljekova za životinje. Propisi za zaštitu potrošača, životinja i životne sredine za njih su prepreke prema postizanju što nižih troškova proizvodnje.

U Europi i SAD-u potrošnja mesa "polako raste ili stagnira" objašnjavaju autori spomenutog izvještaja. Tako mesna industrija SAD-a u 2013. računa na pad potrošnje između četiri do šest posto u odnosu na prošlu godinu. A u Njemačkoj je samo u 2012. godišnja potrošnja mesa po glavi stanovnika pala čak za dva kilograma. Tome su doprinijeli mnogi skandali u vezi s trulim i konjskim mesom u lazanjama, pišu autori i dodaju da je u trendu zdrava ishrana sa malo mesa.

U Njemačkoj se godišnje zakolje 754 milijuna životinja

Do 2022. godine, potrošnja mesa u Europskoj uniji će pasti za 0,5 posto – ali čak i tako, svaki građanin EU-a će godišnje u prosjeku pojesti skoro 64 kilograma govedine, svinjetine i peradi. Usporedbe radi, prosječan Kinez trenutno konzumira 43,7 kilograma mesa godišnje. Do 2022. godine, potrošnja će se tamo povećati za 17,8 posto. I Indija, Rusija, Brazil i Južnoafrička Republika spadaju u zemlje u kojima potrošnja mesa naglo raste.U Njemačkoj se godišnje zakolje oko 754 milijuna životinja, uključujući 58 milijuna svinja i 628 milijuna pilića. Iako još uvijek postoji nekoliko stotina manjih klaonica, više od polovice svinja se obrađuje u tri velika koncerna, piše u “Atlasu mesa”. Razvoj ide u pravcu sve većih klaonica-tvornica s, po pravilu, katastrofalnim uvjetima rada i plaćanja. Klaonice su skoro uvijek nalaze daleko od naseljenih mjesta, kako bi "surovost klanja ostala skrivena od potrošača", navodi “Atlas”.

Potrošnja mesa i klima

Industrija proizvodnje mesa, dakle masovno uzgajanje životinja, na više načina nepovoljno utječe na klimu. Pašnjak uzima iz atmosfere ugljen -dioksid (CO2) i vezuje velike količine ugljika. Ako se travnjak preore kako bi se napravila nova polja za uzgajanje stočne hrane, velike količine CO2 ostaju u atmosferi. Za uzgajanje kukuruza i soje za stočnu hranu, koristi se mnogo umjetnog gnojiva koje pak zagađuje okolinu. Osim toga, životinje varenjem proizvode metan koji također zagađuje okolinu – što više životinja, tim veće zagađenje.

Zbog toga autori „Atlasa mesa” zahtijevaju podržavanje tradicionalnih mali uzgajivača stoke i to na globalnoj razini, jer oni doprinose "zaštiti životne sredine i očuvanju bio-različitosti". EU je ekološki nastrojena, ali prespora u sprovođenju ideja u praksu. Poljoprivredna politika EU-a trebala bi obvezati poljoprivrednike da sami proizvode najmanje polovicu stočne hrane i životinje drže po propisanim uvjetima. Subvencije za masovno tovljenje treba ukinuti. Umjesto toga, treba podsticati poduzeća čija stoka pase veliki dio godine. Autori nisu zaboravili spomenuti i lošu stranu ekološkog uzgajanja mesa – ono je naime skoro duplo skuplje od mesa do kojeg se došlo na konvencionalan način, dakle masovnim tovljenjem.