Kraj jeftinog novca

Svaka čast. Svaka čast. Konačno se Europska središnja banka ponovno bavi svojom ključnom zadaćom. A to je borba protiv inflacije. Održavati stabilnu vrijednost novca njen je jedini i najvažniji zadatak. Ona nije tu kako bi krojila konjunkturnu politiku, nije tu da, poput američke središnje banke, postiže gospodraski rast ili povećava zaposlenost, a nikako nije tu kako bi ispravljala konstrukcijske pogreške monetarne unije.

Zbog visoke inflacije stručnjaci Europske središnje banke i nisu imali previše prostora za manevriranje. U lipnju su cijene u eurozoni rasle za 2,7 posto, što je puno više od zadane granice koju je odredila sama Europska središnja banka koja nalaže da se povišenje cijena drži na vrijednosti nešto manjoj od dva posto. Čak je i u Njemačkoj, s 2,3 posto, prekoračena ova granica. Razlog za poskupljenje je rast cijena sirovina i energije. To čini skupljim prehrambene namirnice, benzin i loživo ulje te povećava troškove prijevoza.

Da ne pukne balon

Europska središnja banka ne može doduše spriječiti rast cijena sirovina i energije. Ali može pokazati odlučnost u sprečavanju tzv. učinak druge runde. On inače nastupa kad tvrtke ove povećane troškove nesmetano prebacuju dalje. Naravno da se mjerom kojom se poskupljuje novac za 25 bazičnih bodova, efekt pri kojem se cijene i zarade međusobno povisuju, ne može stvarno spriječiti. Ali u ovom slučaju se poruka čini važnijom nego konkretni brojevi. A poruka koja je upućena glasi: mi smo budni, pratimo inflaciju, i napuštamo politiku neogranočeno jeftinog novca. Ova je politika bila razumna i potrebna tijekom financijske krize, ali sad tomu mora doći kraj. Jer kad se zaboravi na vrijeme zavrnuti slavinu iz koje teče novac, kad-tad će balon eksplodirati a inflacija se više neće moći držati pod nadzorom.

Što se tiče Njemačke, njeno gospodarstvo, koje puca od snage, ovo će povišenje referentne kamate lako podnijeti. Ni privatna potrošnja vjerojatno neće puno od toga patiti, jer Nijemci ionako ne naginju tome da troše preko svojih mogućnosti. Druge zemlje eurozone, konkretno: Grčka, Portugal, Španjolska i Irska i najmanje poskupljenje kamata doživjet će bolno a oporavak gospodarstva će biti još teži. No na to se Europska središnja banka ne može obazirati. Ona maksimalni cilj koji je dopušten za inflaciju mora određivati prema prosjeku svih zemalja eurozone. I nije njen problem da su zemlje sa slabom strukturom, odnosno nesposobne za konkurenciju primljene u monetarnu uniju za koju nisu sposobne.

Autor: Rolf Wenkel/ sk

Odg. ur.: N. Kreizer