Kralj Mida u Düsseldorfu

Gerhard Richter je "kralj Mida" u svijetu umjetnosti, tako se često piše i priča o 82-godišnjaku. Sve što on dotakne pretvara se u zlato. Na dražbama Richterova djela dosežu rekordne cijene. U Londonu je jedna njegova slika ("Zid") upravo prodana za 21,4 milijuna eura. Njegove uratke izlažu najbolji muzeji svijeta. Iako se čini da Richterovu umjetnost poznajemo u dušu, postoje i neke fasete njegovog djelovanja koje nisu poznate široj publici.

Mnogi ljubitelji umjetnosti tako uopće ne znaju da se Gerhard Richter već gotovo 50 godina bavi i fotografijom i tiskom. Od 1965. bavi se raznim tiskarskim tehnikama (npr. offsetom) i tako je nastao cijeli niz slika i objekata u maloj seriji. Za razliku od Richterovih slika, ne radi se dakle o unikatima.

Demokratizacija umjetnosti

Jedan dio djela koja su nastala u posljednjih desetak godina upravo se prikazuje u okviru izložbe "Umjetnost u pluralu" ("Die Kunst im Plural") u Düsseldorfu. Većinom su to djela iz fundusa kolekcionara Thomasa Olbrichat. U svom privatnom "muzeju" u Berlinu on je 2010. javnosti otvorio vrata kolekcije Richterovih djela. Za Olbrichta je Richter "Picasso 21. stoljeća". Svaki kolekcionar koji želi da ga se shvati ozbiljno, mora posjedovati i Richtera, tvrdi on.

A doći u posjed nekog djela kelnskog umjetnika nije baš lako. Richterovi originali (slike) prodaju se po astronomskim cijenama. Djela nastala tehnikom tiska su puno povoljnija. Edicija "Fuji" iz 1996. koštala je izvorno samo 6.000 eura. Danas se za nju može dobiti 300.000 eura.

Eksplozija cijena nije u skladu s Richterovom izvornom željom, on se zalaže za demokratizaciju umjetnosti. 1998. godine Richter je napisao pismo o produkciji tiskarskih edicija, a pismo je poslao na adresu Museum of Modern Art (MoMa) u New York u kojem je stajalo:

"Ovo je izvanredna mogućnost za prezentiranje mog rada široj javnosti."

Svestrani umjetnik

Da Gerhard Richter iznimno dobro barata svim mogućnostima obrade slika, možda i najbolje pokazuje na primjer "Betty", offset tisak iz 1991. "Betty je antiportret, vidimo Richterovu kćerku u crvenoj jakni s kapuljačom koja okreće glavu od promatrača. Sudeći po anketi umjetničkog magazina "Frieze", ta slika je jedan od pet najomiljenijih motiva u povijesti umjetnosti. Offset tisak nosi isto ime kao i čuvena slika, i temelji se na jednoj fotografiji koja se opet naslanja na jedno ulje na platnu, koje se opet bazira na jednoj - fotografiji.

I četiri zidna tepiha ("Musa", "Yusuf", "Ibian", "Abdu", naslovna fotografija) koji iz daljine izgledaju kao gigantske slike, poigravaju se s optičkim varkama. "Napravljeni su u stilu gobelina koji su ranije visili po dvorcima", kaže Olbricht. Ali Richter je za produkciju koristio najmodernije tikarske programe. Dao im je arapska imena, "tako se odmah misli na molitvene tepihe".

Arapski fanovi

Izbor arapskih imena doveo je do toga da su oko na posebnu ediciju "bacili" posebice arapski ljubitelji umjetnosti. "Apstrakcija, materijal, boje i imena igraju naravno važnu ulogu. To budi i zanimanje arapskih kolekcionara koji imaju na raspolaganju jako puno novca", priznao je Olbricht.