Križ umjesto petokrake

Nakon Drugog svjetskog rata posmrtni ostaci poginulih partizana, ali i civila, skupljeni su u zajedničku kosturnicu koja se dugo vremena nalazila u samom središtu Srebrenice. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nedaleko odatle, na padini brda pod šumom, žrtvama fašizma izgrađeni su spomenik i nova kosturnica u koju su prenesene kosti antifašista. Na livadi niže spomenika bilo je nekoliko desetina kamenih ploča s imenima žrtava iz kosturnice. Po imenima se dalo zaključiti da nisu svi bili iste vjeroispovijesti ili nacionalnosti. O tome se nije govorilo.

Za vrijeme rata devedesetih godina prošlog stoljeća spomenik je zaboravljen, prepušten zubu vremena i rukama vandala. Dugo nakon toga nitko ga se nije niti sjećao. Nakon jedne akcije čišćenja grada koju je provela srebrenička mladež, članovi lokalne organizacije Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) očistili su taj prostor, a mediji su brujali napisima kako psi raznose kosti iz oštećene spomen-kosturnice. Na nekoliko godina je ponovno sve palo u zaborav i pod naslage korova i zemlje.

„Ispravljanje povijesne nepravde“

Ovih dana kosturnica je očišćena i „vaskrsla“ je. Pravoslavni svećenik iz Srebrenice održao je parastos i na partizanskoj spomen-kosturnici umjesto petokrake postavljena je crna ploča sa zlatnim križem.

Pop Aleksandar Mlađenović kaže tvrdi da su komunisti „falsificirali povijest“ te da je postavljanjem te ploče s križem „ispravljena povijesna nepravda“. Mlađenović kaže da su tu „sahranjeni Srbi iz Srebrenice i nekoliko okolnih sela, a koje su pobile ustaše. To nisu bili partizani, već civili, žene, djeca, starci, i mi tako ispravljamo povijesnu nepravdu, a to smo bili i dužni svojim precima.“

Na pitanje je li siguran da su to sve isključivo bili Srbi, Mlađenović kategorično odgovara: „Sve je to bilo komunističko falsificiranje. To mogu dokazati jer imam spiskove svih žrtava, ali i spiskove njihovih ubojica.“ A na protupitanje: „Što ako se može dokazati da je u toj kosturnici bilo i drugih, osim Srba čija su imena također bila ispisana na kamenim pločama rasutima ispod spomenika?“, taj pravoslavni svećenik odgovara kako ne zna da su takve ploče uopće postojale.

Svatko radi što hoće

Predsjednik Općinskog odbora SDP-a u Srebrenici Hakija Meholjić kaže da je postavljanje te ploče na partizanskoj spomen-kosturnici „čisto falsificiranje povijesti. Ustaše, Nijemci i četnici su bili fašisti, a partizani antifašisti. Ranije je ovdje bio spomenik u gradu Mihajlu Bjelakoviću, zapovjedniku partizana, i njegovim borcima. I bila je tu kosturnica. Poslije je napravljeno spomen obilježje gdje je i sada. To je spomenik partizanima i civilima svih naroda jer su žrtve fašizma bili pripadnici svih ovdašnjih naroda.“

Meholjić kaže da je za takvo stanje odgovorna općinska administracija jer, kako kaže, ne radi svoj posao, tako da nekažnjeno svatko može raditi što hoće, bez urbanističke suglasnosti i dozvole. „Nemam ništa protiv toga da se postavljaju spomen obilježja žrtvama rata, ali imam protiv toga da se to radi na partizanskim spomenicima. Mi smo to prvi čistili i sređivali, jer otkad je napravljena spomen-kosturnica – zna se komu i zašto je napravljena. Zna se čemu je spomenik. Mislim da netko nastoji zloupotrijebiti sve na svaki način. Uz dužno poštovanje prema svim žrtvama, ali onoj ploči nije mjesto na partizanskoj spomen-kosturnici. Znači, svatko radi što hoće. Ta praksa se mora zaustaviti. To se mora riješiti, a i odjeljenje za urbanizam mora reagirati kako bi se to uklonilo. Neke stvari idu predaleko“, poručuje Meholjić.

Provokacije stvaraju lošu atmosferu u Srebrenici

Načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković ističe da je to samo dio onog lošeg što se stalno događa u Srebrenici kao refleksija odnosa unutar Bosne i Hercegovine, ali i prema vani. „To su stvari koje nam narušavaju ono što godinama pokušavamo izgraditi. Taman smo uspostavili taj neki međuetnički dijalog, pa i međupolitički dijalog. Nažalost, ovo nas vraća na početne pozicije. Uhićenjem Nasera Orića emocije su prodrmane na obje strane, i kod Srba i kod Bošnjaka“, kaže Duraković.

Duraković dodaje da su ljudi u Srebrenici osjetljiviji, emocije su jače zbog zločina koji su se dogodili tu 1995. aodine, a to je, kaže, plodno tlo za manipulaciju: „U toj spomen-kosturnici bilo je i Bošnjaka partizana koji su bili simbol obrane Srebrenice od fašizma. Zamislite kako se osjećaju njihove obitelji kad tako osvane samo jedna ploča s pravoslavnim križem na kojoj ćirilicom piše da su muslimani i Hrvati počinili genocid nad Srbima, a koji nema ni sudski epilog niti tu moralnu dimenziju. Žao nam je svih žrtava, na svim stranama u svakom ratu, ali ako nešto nema sudski epilog ne možemo mi to nazivati ovim ili onim imenom.“

On, pored toga, ukazuje na još nekoliko sličnih situacija koje stvaraju lošu atmosferu u međunacionalnim odnosima Bošnjaka i Srba ovih dana u Srebrenici: „U selu Rešagići na bošnjačkim kućama osvanuli su grafiti 'Smrt Naseru Oriću' i 'Pobjeda Srba 11. juli'. Zatim u dječjem vrtiću je Bošnjakinja koja je na trudničkom bolovanju zamijenjena Bošnjakinjom koja nosi maramu, da bi zbog toga, na inicijativu roditelja, srpska djeca prestala ići u taj vrtić.“

Narod u Srebrenici na sve to je nijem. Osjeća se atmosfera nekog straha i iščekivanja. I nositelji vlasti nerado govore javno. Nastoje očuvati prividan mir i, po običaju, zažmire na probleme. Tako je sjednica općinske skupštine koja je bila zakazana za četvrtak 25. lipnja otkazana do daljnjeg kako se, uvjereni su Srebreničani, ne bi povela rasprava o navedenim problemima i time situacija dodatno pogoršala. To, naravno, nitko nije želio službeno potvrditi, ali ni demantirati.