Krizni sastanak kod Sarkozyja zbog – nogometa
25. lipnja 2010
Prilikom dolaska u Pariz francuski reprezentativci su se skrivali poput lopova. Odmah pored žutog zrakoplova pristale su limuzine sa zatamnjenim staklima. Nijedan igrač se nije pokazao novinarima niti navijačima. Privatni zrakoplovi su ih odvezli na željena odredišta. Malobrojni navijači na aerodromu bili su ljuti: „Oni su stvarno nisko pali. Nisu u stanju izaći na prednja vrata da vide svoje posljednje navijače. Htjeli smo vidjeti jesu li pognuli glave ili ne. To nam je odvratno. Mislili smo da su u Južnu Afriku otišli kao ponosni galski pijetlovi, ali oni su bili debele, lijene guske.“
Predsjednik Nicolas Sarkozy primio je Thierryja Henryja u Elizejskoj palači. Htio mu je iznijeti svoje viđenje drame na Rtu dobre nade. A Sarkozy se sam proglasio glavnim nogometnim izbornikom i namjerava počistiti stvari u francuskom nogometu. Za jesen je sazvao veliku kriznu konferenciju, izrazima koji podsjećaju na Francusku revoluciju. Socijalistički zastupnik Andre Vallini se zgraža: „Nije zadaća predsjednika države da se brine o nogometnoj reprezentaciji. Zar nema važnijih stvari? U zemlji vlada kriza, socijalna, financijska, društvena. Sudbina Francuske u svijetu se ne rješava na nogometnom stadionu.“
Smiješna akcija ili društveni izazov?
To je vrhunac neozbiljnosti, kaže njemačko-francuski zastupnik u Europskom parlamentu i nogometni poklonik Daniel Cohn-Bendit. Hoće li Sarkozy trenirati i slabu francusku skijašku reprezentaciju, pita podrugljivo. Ali, vladajuća stranka UMP stvari vidi drukčije. Državna tajnica zadužena za sport Rama Yade ponosna je na svog predsjednika: „Naravno da je to njegova zadaća. Jer, ne radi se samo o nogometu s obzirom na ogromno razočaranje i srdžbu Francuza. Vidite nesigurnost u klubovima, kod mladeži. Sarkozy mora odgovoriti na društveni izazov.“
FIFA sa zabrinutošću gleda na događaje u Francuskoj. Zapravo je državni utjecaj na nogomet strogo zabranjen. Zemlje poput Iraka i Irana već su zato suspendirane. U slučaju Francuske FIFA je zasad suzdržana: nema komentara.
Autor: Angela Ulrich / Anto Janković
Odg. urednik: A. Šubić