1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

«Krvnom iskaznicom» protiv dopinga

Redakcijsko izvješće8. kolovoza 2006

Znanstvenici sa Sveučilišta u njemačkom Bayreuthu razvili su metodu koja, doduše, ne dokazuje primjenu eritropojetina kao doping sredstva, ali nedvosmisleno otkriva njegov učinak.

https://p.dw.com/p/9ZoV
Landisu je zbog dopinga oduzeta titula
Landisu je zbog dopinga oduzeta titulaFoto: AP

«Floyd Landis će ući u povijest kao onaj koji je po prvi put ukaljao žuti dres Tour de Francea», žestio se ovih dana predsjednik Njemačkog saveza biciklista Rudolf Scharping zbog nečasne Amerikančeve pobjede. Iako Landis to uporno opovrgava, čini se da svoj uspjeh ipak ima zahvaliti dopingu. Uzimanje nedozvoljenih tvari se, naime, s obzirom na sve rafiniranije metode, pretvara u igru mačke i miša, osobito kada se radio o eritropojetinu – čudotvornoj drogi sportaša.

Učinak droge kao dokaz dopinga

Eritropojetin je hormon nadbubrežne žlijezde koji potiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca – eritrocita. Što je više eritrocita u krvi sportaša, to su i njegovi mišići bolje opskrbljeni kisikom. Dotok kisika je od ključne važnosti za izdržljivost sportaša – bez kisika mišići ne mogu podnijeti trajnije napore. Zbog toga biciklisti i atletičari rado posežu za eritropojetinom, kako bi pospješili taj prirodni proces. Početkom devedesetih godina u tim su se disciplinama stari rekordi obarali, a novi postavljali rekordnom brzinom. Stručnjaci tu pojavu objašnjavaju uzimanjem eritropojetina. Problem je izravan dokaz primjene nedozvoljenih tvari, jer je prirodni eritropojetin u mokraći sportaša vrlo teško razlikovati od umjetnoga, genetski proizvedenog.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Bayreuthu razvili su u međuvremenu metodu koja, doduše, ne dokazuje primjenu eritropojetina, ali nedvosmisleno otkriva njegov učinak – povećanje broja crvenih krvnih zrnaca. Redovnom analizom krvi sportaša dâ se utvrditi je li u određenome vremenskom razdoblju došlo do neobično velikog povećanja njihove količine u plazmi, što je bez dopinga neizvodivo. Metoda počiva na određenju krvnog volumena, koji se razlikuje od čovjeka do čovjeka i na kojega se može utjecati treningom.

Eritrociti otkrivaju počinitelja

Kada liječnici poznaju ukupnu količinu krvi, tada mogu utvrditi i količinu njezinih pojedinih sastojaka. U tu svrhu sportašu najprije vade krv iz uha i u njoj mjere zasićenost ugljičnim monoksidom. Sportaš zatim udiše točno određenu količinu tog istog plina – ugljičnog monoksida – koja se u cijelosti vezuje uz hemoglobin, tvar koja krvnim zrncima podaruje crvenu boju. Količina udahnutog plina je razmjerno mala i odgovara otprilike pušenju triju cigareta te je bezopasna za zdravlje. Nakon dvominutne inhalacije sportašu se ponovno vadi krv, još jednom se mjeri zasićenost ugljičnim monoksidom, a na temelju razlike u vrijednostima moguće je izračunati ukupnu količinu hemoglobina u tijelu. Njezin nagli rast s velikom vjerojatnošću upućuje na manipulacije.
«To više nije sitni prijestup nego kriminalna radnja koja uništava sport. I zato Državno odvjetništvo i sudovi moraju odlučno progoniti i kažnjavati počinitelje», zatražio je nedavno, među inima, i bavarski premijer Edmund Stoiber. Bilo bi to poželjno i ne samo radi sportskog poštenja, jer čudotvorna droga eritropojetin ni u kojem slučaju nije bezazlena. Povećanjem broja crvenih krvnih zrnaca plazma se zgušnjava, što pod opterećenjem ne predstavlja problem, ali u trenucima odmora krv teče usporeno, čime se povećava opasnost od tromboze. Njome se dâ objasniti iznenadna smrt nekolicine inače zdravih sportaša poput talijanskog biciklista Marca Pantanija u veljači 2004. Osim toga postoji povećani rizik od infekcija.

Nužno pooštrenje kazni

Zbog svega toga političari i sportske udruge u Njemačkoj zahtijevaju pooštrenje zakona za suzbijanje dopinga. «Cilj je kažnjavanje posjedovanja, stavljanja na raspolaganje i trgovine dopingom odnosno pomoći pri tim djelima. A policija, državno odvjetništvo i sudovi moraju dobiti iste mogućnosti kao što već jest ili će uskoro biti slučaj u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i drugim zemljama», ističe šef biciklističkog saveza Rudolf Scharping.
Što se metode njemačkih znanstvenika, pak, tiče, njome je utrt novi put za borbu protiv dopinga u svjetskome sportu. Više nije potreban neposredan medicinski ili kemijski dokaz uzimanja nedozvoljenih tvari, već su dovoljni dokumenti ili izjave svjedoka koje to potvrđuju. Neka vrsta «krvne iskaznice» s upisanim vrijednostima hemoglobina sportaša nakon redovnih analiza ima, dakle, najbolje izglede postati jednim od važnih instrumenata suzbijanja dopinga kao zdravstvene, sportske, moralne i svake druge pošasti.