"Kumstvo" za svoj budući grob
1. studenoga 2011
Charlotte i Ernst Schiller, Robert Schumann, Ernst Moritz Arndt ili August Wilhelm Schlegel. To su imena poznatih njemačkih pjesnika, filozofa i glazbenika - svi su oni pokopani na Starom groblju u Bonnu. Ali ne samo oni - posljednji počinak tamo su pronašli i sasvim "normalni" građani bivšeg glavnog grada Njemačke.
No, Staro groblje je ipak posebno. Ono je "puno", tamo više nema mjesta za nove pokope. Iznimka su samo mrtvi iz neke od starih bonnskih obitelji, koje svoje mrtve tamo pokapaju već stoljećima. No, na Staro groblje redovito navraćaju i "obični" građani Bonna. I oni su opet na neki način posebni, oni su preuzeli "kumstvo" za pojedine grobove i brinu se o njima sve do kraja svog života. A nakon smrti bit će pokopani u grob o kojem se brinu.
Posjet vlastitog groba? Za 77-godišnju Adelheid Schmitz-Brodam to nije ništa čudno, a ni nešto tužno. Prije 20 godina je preuzela kumstvo nad jednim grobom, u kojem će jednoga dana i sama biti pokopana: "Ja si vrlo dobro mogu zamisliti da ću ovdje jednoga dana biti pokopana, baš kao i moj muž. On je imao problema s tim na početku. I našoj djeci i unučadi sam već pokazala gdje će biti naš grob."
Staro groblje se nalazi na rubu gradskog središta. Do njega vodi puteljak kojeg krase stare platane. Na nekim grobovima se može vidjeti i monumenatalne biste preminulih, a neke je već prekrila mahovina. Većinom su grobovi njegovani, posebice grobovi poznatih žitelja Bonna.
Skroman grob
Grob Adelheid Schmitz-Brodams je skroman, na njemu raste šimšir, kojeg obrezuje jednom mjesečno. Jedini "ukras" je križ od kovanog željeza. Adelheid Schmitz-Brodam već sad zna kako će grob izgledati kad ona umre: "Kod ovih željeznih križeva je običaj da se na njih stavi i pločica. Tako će to izgledati kad nas više ne bude na ovom svijetu. Djeci sam već rekla da želim jednu takvu emajliranu pločicu."
Gospođa Schmitz-Brodam križ je svojedobno, kad je preuzela kumstvo, "otkrila" ispod raslinja na grobu. U restauriranje je uložila oko tisuću tadašnjih njemačkih marka. To je puno novca, no ona ga je rado potrošila za jedan "privilegirani" grob. Naime, jedan od uvjeta za preuzimanjem kumstva je i zadržavanje originalnog izgleda groba.
Na nadgrobni spomenik se samo smije dodati ime (novih) umrlih osoba ili se spomenik jedostavno okrene i na "poleđini" ukleše novo ime. Za grad Bonn je koncept kumstava na Starom groblju zanimljiv prije svega iz ekonomskih razloga, kaže Peter Kießling iz Ureda za brigu o zelenilu:
"Radi se o tome da ljudi preuzmu brigu oko njege i očuvanja tig grobova. To su stari, povijesni grobovi, njihovo je održavanje skupo, i tako grad štedi novac. Zato to i nudimo građanima, tko god je zainteresiran neka se javi i mi ćemo dogovoriti termin na groblju i pokazati grobove koji dolaze u obzir."
Grobovi poznatih se ne izdaju
Staro groblje potječe iz 1715. Na početku se tamo sahranjivalo samo "obične" građane i vojnike. Tek kasnije, nakon što je utemeljeno Sveučilište u Bonnu, postojali su grobovi za profesore. Na ovom groblju je početkom 19. stoljeća svoj posljednji počinak pronašlo i 80 Engleza. Zašto Engleza? Njima se svidjela romantična atmosfera na Rajni, htjeli su se preseliti u Bonn - i umli su na putu.
U budućem grobu Adelheid Schmitz-Brodams leže njoj sasvim nepoznati grđani Bonna iz prošlih stoljeća. I to joj ne predstavlja nikakav problem, ona ima pragmatičan odnos prema smrti: "Tko prvi umre, njega se pokopa na dno. Tko umre kao drugi, jednostavno ga se položi na onog prvog - a ne jedno pored drugog."
Jednoga dana će i Adelheid Schmitz-Brodam svoj mir naći u susjedstvu Roberta i Clare Schumann i Beethovenove majke Marie Magdalene. No, u tim grobovima "normalni" građani ne mogu biti sahranjeni, nije moguće biti kum jednoga od "poznatih" grobova. Grad zainteresiranima nudi oko 40 "normalnih" grobova, a kumovi se obično odluče za manje grobove, jer ih je jednostavnije i jeftinije održavati.
Umrijeti se mora...
Grobovi postaju vlasništvo "kumova" tek u trenutku njihove smrti, prije toga ih oni moraju samo održavati. Nakon što je obišla svoj grob i dovela ga u red, Adelheid Schmitz-Brodam rado se prošeta oko grobova poznatih kćeri i sinova grada Bonna.
Ona ne "pada" na poznata imena, Staro groblje je za ovu 77-godišnjakinju jednostavno jedno od najljepših mjesta na kojima se u Bonnu može biti pokopan.
Autorica: G. Hartmann / sm
Odg. ur.: A. Jung-Grimm