Kurioziteti predstojecih parlamentarnih izbora u Srbiji

U Srbiji se za deset dana odrzavaju prijevremeni parlamentarni izbori, no ozracje u toj zemlji prilicno je sumorno – raspolozenje lebdi izmedju rezignacije i crnog humora. Izvjestaj Ejuba Stitkovca i Filipa Slavkovica. ”Za mene je najvaznije da semafori rade.” U rijecima ovog Beogradjanina osjeca se cista gorcina. Nakon sto je u Srbiji propao i treci krug predsjednickih izbora mnogi se gradjani pitaju ima li ta funkcija upce smisla. Prema procjenama politickog promatraca Vladimira Vuletica prosjecni se gradjani ponasaju mnogo odgovornije i savjesnije nego sami politicari: ”Cesto se pogreske u politici pripisuju nekakvom ”nesolidnom narodu”, nepostojanju nekakve kulture, razlicitim stvarima, tako da se jednostavno vlastite pogreske prenose na neki opci plan. Kako bi drustvo funkcioniralo postoje odredjene sluzbe koje, Boze moj, rade. Ljudi su u principu odgovorni. Ali, problem je sto ih cesto nema tko organizirati,” objasnjava Vladimir Vucetic. Djordje Vukadinovic, glavni urednik casopisa ”Novo srpsko politicko razmisljanje” kritizira da vlada u ovoj situaciji nije trebala raspustiti parlament: ”To je bila svijest vlasti, da je izgubila povjerenje u Parlamentu i da ce vjerojatno dozivjeti ponizenje, ako ce joj biti izglasano nepovjerenje u Parlamentu. Da bi to sprijecili - kao Milosevic 1993. godine – oni su pribjegli ovoj formulaciji da se raspusti Parlament. Dakle, makar jedna institucija, kakva takva, u ovom je trenutku mogla postojati.” Za Milosevica je to bio korak kojim je pokusao sacuvati svoju moc. Da bi medjutim demokratske stranke na predstojecim parlametarnim izborima mogle izboriti pobjedu, malo je vjerojatno. Jos jedan kuriozitet srbijanskih parlamentarnih izbora jest da se na stranackim listama nalaze haski optuzenici kojima se sudi za ratne zlocine – Milosevic i Seselj. U Srbiji je i to moguce. Kako objasnjava bivsi predsjednik Jugoslavenskog ustavnog suda, Momcilo Grubac, to omogucuju zakoni iz Milosevicevih vremena. Oni doduse zabranjuju kandidaturu osudjenima, ali ne i optuzenicima, istice Grubac i dodaje: ”Kako to u tom zakonu nije predvidjeno, onda se mogu kandidirati i biti nosioci poslanickih lista i oni, protiv kojih tece krivicni postupak pred nacionalnim sudovima i pred medjunarodnim sudovima.”