Leibnizova nagrada olakšava život

Matična stanica bi teoretski mogla zamijeniti svaku drugu stanicu u mozgu. Razlog je što matične stanice nemaju neku određenu funkciju. A ako je dobiju, u stanici se aktivira poseban «prekidač». To su geni koji u stanici iščitavaju naslijedne tvari i «prevode» bjelančevine. «Kapetani u staničnoj jezgri» – tako ih je nazvala Magdalena Götz, neurobiologinja i pročelnica Instituta za proučavanje matičnih stanica pri Centru za ekološka i zdravstvena istraživanja u Münchenu. Ona načelo njihova funkcioniranja pojašnjava na primjeru nosa: «Tu smo otkrili transkripcijskog čimbenika koji je važan za tvorbu novih živčanih stanica. To je Pax 6. I uspjeli smo dokazati da je pomoću njega tvorba određenog postotka novih živčanih stanica moguća i na područjima gdje to, pod normalnim okolnostima, nije moguće.»

Tko sada misli da može otići do ljekarne, kupiti pakovanje Paxa 6 i njime potaći tvorbu novih moždanih stanica, morat će se strpjeti. Takvo što zasad funkcionira samo u laboratorijskim pokusima. Stručnjaci još uvijek pokušavaju shvatiti kako živčane stanice uopće nastaju i kako preuzimaju različite funkcije. Magdalena Götz je pritom manje-više slučajno otkrila i matične stanice u mozgu. Radi se o tzv. glia stanicama. Za njih se zna već stoljeće i pol, ali se na njih oduvijek gledalo kao na pomoćne stanice koje opskrbljuju, električno izoliraju i podupiru rad živčanih stanica. Odatle i njihovo ime «glia», što na grčkom znači «ljepilo». Otkako je Magdalena Götz u njima otkrila možebitni izvor novih živčanih stanica, one više nisu «stanice druge klase», nego predmet u središtu znanstvenog zanimanja.

Put za liječenje moždanih bolesti?

Sada valja objasniti zašto se iz tih glia stanica mogu razviti živčane stanice i kako je tim procesom možda moguće upravljati. Za to je otkriće Magdalena Götz ove godine dobila nagradu Gottfrieda Wilhelma Leibniza uz koju idu i dva i pol milijuna eura. «Nagrada mi mnogo znači, jer dolazi u pravo vrijeme. Novac će nam pomoći u sveučilišnom projektu istraživanja problematike poticaja tvorbe živčanih stanica nakon ozlijede mozga. Imali smo golemih financijskih poteškoća. No, tih problema sada više nema, što jako olakšava život.»

Magdalena Götz za svoja istraživanja koristi uzorke tkiva pacijenata Sveučilišne klinike u Münchenu. Ti uzorci sadrže adultne matične stanice. «Adultne» znači da one potječu od rođene osobe – čovjeka koji je već došao na svijet. U istraživačke svrhe je u laboratoriju moguće uzgojiti kulture adultnih matičnih stanica. Postoji otprilike dvadesetak daljnjih vrsta adultnih matičnih stanica, među ostalim u krvi, jetri i gušterači. One tamo tvore nove, svježe stanice i takoreći «popravljaju» stare, oštećene. Kada bi matične stanice u mozgu bilo moguće potaći na tvorbu novih stanica posvuda gdje je to potrebno, bio bi to možda put za liječenje moždanih oboljenja, umjesto pukog ublažavanja simptoma.

Opasno je pobuđivati pogrešne nade

Nitko nema ništa protiv rada s adultnim matičnim stanicama, jer iz njih – za razliku od embrionalnih matičnih stanica – ne može nastati čitav novi čovjek. One se, osim toga, mogu preobraziti u bilo koju vrstu stanica u ljudskome tijelu. Kada će, međutim, biti moguća terapija na primjer Alzheimerove bolesti, to ne zna ni Magdalena Götz: «To je jednostavno nemoguće reći. Ponekad pomislimo kako smo vrlo blizu terapijskoj primjeni, a ponekad nam se čini da je do toga još dalek put. A onda opet iskrsne neki posve novi aspekt, koji ubrza cijelu stvar.»

Tako je to u temeljnim istraživanjima. Dok ne budu shvaćeni mehanizmi, na primjer kako funkcioniraju zdrave živčane stanice, ne mogu biti razvijene ni metode liječenja bolesnih. Tko ishitreno ustraje na praktičnoj primjeni otkrića znanstvenika i prerano se upusti u klinička ispitivanja na pacijentima, pobuđuje pogrešne nade i u najgorem slučaju riskira nesagledive štetne posljedice.