1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Libijska naftna polja čekaju ulagače

Reinhard Baumgarten28. travnja 2004

Muammer el Gadafi svim se silama trudi da ga međunarodna zajednica ponovo prihvati u svoje krilo - jer Libiji nije nužno samo političko približavanje Europskoj uniji i SAD, nego i ulagači. Doduše, pod libijskim pijeskom se nalaze ogromne naftne rezerve, no naftu treba i crpiti, a za to su potrebni novac i tehnologija.

https://p.dw.com/p/9ZJl
Foto: AP
Libija već 43 godine izvozi naftu. Početkom 70.-ih godina dnevno je vađeno skoro tri i pol milijuna barela, a onda se revolucionarni vođa Moammer el Gadafi malo pomalo zavadio sa Zapadom. U 80.-im je godinama tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan prekinuo političke i gospodarske odnose s Libijom, a tijekom 90.-ih godina Ujedinjeni narodi i Sjedinjene Američke Države uveli su sankcije protiv te države, zbog čega je njezino gospodarstvo do sada pretrpjelo gubitke u iznosu od preko 18 milijardi dolara. Libijska naftna industrija danas hitno treba strane investicije ako i dalje želi biti konkurentna. Inozemni naftni koncerni poput španjolskog Repsoila, norveškog Statoila, američkog Occidentala i talijanskog Agipa već odavno su spremni za angažman u Libiji, jer on obećava veliku zaradu i dobre poslove. Ties Tiessen, glavni menađer tvrtke Wintershall u Libiji, koja pripada koncernu BASF objašnjava: "Libijska je nafta lagana, siromašna olovom. To je ono što vole kupci, posebice rafinerije. To je tehnički razlog. Osim toga, zbog blizine europskom tržištu Libija ima i gospodarske prednosti. Uz sve to, ovdje se nafta, u međunarodnoj usporedbi, može stvarno jeftino vaditi.” Troškovi vađenja nafte iznose između jednog i četiri dolara po barelu, što je krajnje povoljno. Europa je najvažniji kupac libijske nafte. Ona godišnje treba oko 12 milijardi tona nafte i zato je, unatoč vlastitoj proizvodnji, ovisna o izvorima na Bliskom istoku gdje se, kako je poznato, nalaze dvije trećine poznatih naftnih rezervi. Sjedinjene Američke Države godišnje troše oko četvrtinu svjetske naftne proizvodnje. Zato su Amerikanci, nakon što je Gadafi pokazao spremnost za promjene u svojim političkim nazorima, krajnje zainteresirani za libijske izvore. Ties Tiessen iz tvrtke Wintershall kaže: “Libija trenutačno vadi između milijun i tristo tisuća i milijun i pol barela nafte dnevno, a poznato je da je njezin cilj dostignuti dva milijuna barela dnevno. Zato u pravom trenutku dolazi povratak Amerikanaca s njihovom spremnošću da u zemlju dopreme tehnologiju i da ponovo preuzmu projekte o kojima su se nekada brinuli, a naravno i njihova jasna namjera da masovno ulažu u Libiju.” Libija raspolaže sigurnim naftnim rezervama od oko 36 milijardi barela, a i zalihama zemnog plina, drugim po veličini na svijetu, odmah iza Alžira. Osim toga, velika područja u Libiji još uvijek nisu istražena. Dakle, poslovi s Libijom sigurno će još mnogo godina biti unosni i lukrativni.