Lice i naličje pristupa Europskoj uniji

Helena Fejkova: Priča o uspjehu

Helena Fejkova je vlasnica butika u jednoj od elegantnih pasaža u središtu Praga. Počela je kratko nakon pada socijalizma i u svojoj trgovini dobro vidi kako Češkoj od onda ide sve bolje. Sve do ove krize gospodarstvo je vrtoglavo raslo i u Pragu praktično nije bilo nezaposlenih. Njezina trgovina je omiljeno mjesto nove elite koja želi pratiti nove modne tokove. "Trećina mojih mušterija su u međuvremenu stranci - dolaze iz Njemačke, Skandinavije i Francuske. Dolazi i mnogo Amerikanaca koji žive ovdje, u Pragu. Ali stvarno dobro mi je krenulo tek nakon pristupa Češke Europskoj uniji."

Tog dana pristupa 1. svibnja 2004. je nestalo i posljednje sivilo postkomunističkog razdoblja. Nestale su i birokratske prepreke: "Nama je članstvo u Uniji donijelo samo prednosti, ja osobno sam prije toga imala uvijek velikih problema s carinom. Nakon neke modne revije u Parizu sam dobivala mnogo narudžbi i onda je bilo teško sve te stvari progurati kroz carinu. Sada mogu raditi u čitavoj Europi i imam mogućnost pokrenuti posao u raznim zemljama."

Eva Smela: Priča o novom siromaštvu

Helena Fejkova danas zapošljava 15 djelatnika. Njezini veliki nastupi su modne revije između Praga, Pariza i Pekinga. Druga Pražanka, šezdesetšestogodišnja Eva Smela se u svom radnom vijeku također bavila odjećom, ali jedva da i sanja kako će ikad otići u Pariz ili Peking. Jer ona je bila prodavačica u trgovini odjećom i sada živi koji kilometar od luksuznog butika Helene Fejkove. Ali u njezinom stančiću u neboderu iz socijalističkih vremena od 11 katova, jedva da išta podsjeća na nova vremena: "Već sedam godina sam u penziji i možemo si priuštiti nešto za jesti samo ako uvijek gledam gdje je nekakav popust. Računi za plin, struju i vodu stalno rastu, baš kao i moja stanarina. Bojimo se da će nas vlasnik ubrzo izbaciti na cestu, jer ne možemo plaćati stanarinu. Mi smo stari - kamo da idemo? Jako se bojimo budućnosti."

Eva Smela i njezin muž zajedno primaju 500 eura mirovine, a samo stanarina za njihov dvosobni stan je 380 eura. Zato ne čudi kako je gotovo sav namještaj još iz socijalističkih vremena, jer novca nedostaje i za mnogo osnovnije potrebe. Kako bi malo poboljšala prihode, Eva je godinama i kao penzionerka radila kao čistačica. Ali njezina kralježnica nije više mogla podnijeti te napore, i sada više niti tako ne može poboljšati prihode. "Kupujemo samo osnovno: kruh, mlijeko, maslac, nekoliko banana, četiri jabuke i tako dalje. Cijene stalno rastu. A nosimo samo stare stvari, našu staru odjeću mogu malo popraviti. Nove cipele ne dolaze u obzir, moramo doista okrenuti svaku krunu koju imamo. Za nas su nastupila doista teška vremena."

Većina zadovoljna, neki još uvijek žale

Mladi, dobro obrazovani Česi imaju koristi od gospodarskog uzleta koji je pristup Europi još samo potakao. Većina stanovništva Češke zato se dobro osjeća u Uniji. Ali stariji vide lošiju stranu pristupa. A razlog za bijedu je uvijek jasan: Europska unija i Bruxelles: "Uopće mi se ne dopada da smo ovisni o Bruxellesu. Prije smo sve sami proizvodili, tu u Češkoj. Sada moramo slušati one u Europskoj uniji, što smijemo, a što ne. Bez Europe bi nam bio mnogo bolje."

Christina Janssen, ARD Prag (aš)

Odgovorni urednik: Anto Janković