Liječnik za Svjetsku banku

Jim Yong Kim je rođen 1959. u glavnom gradu Južne Koreje, Seulu. Kad mu je bilo pet godina, njegovi roditelji su odselili u Sjedinjene Američke Države. Kao sin zubara i majke koja je doktorirala filozofiju, i mladi Kim je studirao medicinu i antropologiju - i već kao student u Harvardu je sa kolegama osnovao humanitarnu udrugu Partners in Health (Partneri u zdravlju) i osobito se istakao u borbi protiv tuberkuloze u svijetu.

Upravo to iskustvo u humanitarnoj organizaciji je i potaklo američkog predsjednika Obamu da na čelo Svjetske banke - gdje je po tradiciji uvijek jedan Amerikanac - predloži Kima: "Vrijeme je da jedan stručnjak za razvoji i vodi najveću organizaciju za pomoć u razvoju", objavio je američki predsjednik. "Za takvu zadaću nitko nije bolje kvalificiran nego doktor Jim Kim."

Svjetska banka u teškoj oluji

Za položaj predsjednika Svjetske banke su se još natjecali i ministrica financija Nigerije Ngozi Okonjo-Iwaela i bivši ministar financija Kolumbije, Jose Antonio Ocampo. Prošlog tjedna je Ocampo odustao od kandidature i savjetovao izbor kolegice iz Nigerije, obzirom da sve više raste nezadovoljstvo kako u Svjetskoj banci - i u njenoj sestrinskoj organizaciji, Međunarodnom monetarnom fondu, još uvijek postoji "Atlantska" dominacija SAD-a i Europe.

Ove svjetske organizacije koje se brinu za globalnu stabilnost platežnog sustava i bez takvih trzavica imaju dovoljno problema. MMF je važan sudionik i u sanaciji Grčke i drugih europskih zemalja u nevoljama tako da je direktorica Christiane Lagarde predložila povećanje kapitala MMF-a za više od 400 milijardi dolara. Japan koji je, nakon SAD i Europe, na trećem mjestu po visini uloga u ovim svjetskim financijskim institucijama, je pristao uplatiti još 60 milijardi dolara jer je računica Tokija da kriza u Europi znači nevolju i u Japanu. S druge strane, "nove" industrijske zemlje poput Indije i Brazila, se uvelike nećkaju pomagati "bogatoj Europi".

Ekonomija previše važna da bi se je povjerilo ekonomistima

U svakom slučaju, svjetska monetarna stabilnost jest trenutno suočena s možda najvećim izazovima od kako se počelo s liberalizacijom svjetskog tržišta gdje više niti dobitnici Nobelove nagrade iz ekonomije više nisu posve sigurni kojim putem treba krenuti. Utoliko ne čudi sumnjičavost pred odlukom u ovim trenucima postaviti na čelo Svjetske banke jednog - liječnika.

S druge strane, vrijedi ozbiljno razmisliti i o argumentu kako su ekonomisti i financijski stručnjaci u ovim vremenima - ako pogledamo Grčku ili Španjolsku - možda prije dio problema, nego čimbenici koji će donijeti rješenje. Upravo je to argument i novog direktora Svjetske banke: gospodarski razvoj i borba protiv siromaštva su već postale toliko složene teme da više niti jedna znanstvena disciplina nije dovoljna da bi se suočila s tim problemima. Uostalom, izjavio je Kim za New York Times, "Svjetska banka je puna iskusnih ekonomista i jedva čekam da surađujem s njima."

Točna dijagnoza i uspješna terapija

Jim Yong Kim je u svakom slučaju i u liječničkim humanitarnim udrugama pokazao kako dobro zna dijagnosticirati problem i nakon toga postići rezultate. Sa svojim drugovima u organizaciji Partners in Health je još 1987. u Haitiju zapoöeo s djelovanjem protiv tuberkuloze u dva smjera: obučavanju lokalnih službi i upustio se u pregovore s farmaceutskim koncernima kako bi lijekove dobio znatno povoljnije. To se nastavilo i u Peruu, a ta organizacija je danas aktivna u četrdesetak zemalja.

To je toliko impresioniralo i Svjetsku zdravstvenu organizaciju WHO da Kima 2003. pozove voditi borbu protiv još veće pošasti: AIDS-a . Tu niti Kim nije uspio postići svoj ambiciozni cilj već samo za dvije godine osigurati medicinsku njegu za tri milijuna oboljelih - taj cilj je postignut tek 2007. Ali jedan od problema, smatra Kim, su i razvijene zemlje koje možda i obećaju financijsku pomoć, ali je ona u pravilu premalena - i ne troši se na pravi način.

Ovaj liječnik ipak tvrdi kako ne prihvaća mjesto na čelu Svjetske banke samo zato da bi širom otvorio blagajnu za takve, medicinske projekte. On i dalje vjeruje kako je zdravlje - baš kao i obrazovanje i javne institucije, presudno u pomoći zemljama kako bi se one same uspjele razviti i postigle ekonomski rast. A iako je to mišljenje liječnika, to nije nešto što bi i ekonomisti bili spremni potpisati kao solidan oslonac za boljitak neke države.

Autori: Andreas Becker/Anđelko Šubić

Odg. ur.: Nenad Kreizer