1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Lijepe riječi i konkretni interesi

Redakcijsko izvješće31. svibnja 2007

Ne biva se jednom od najrazvijenijih zemalja planete, a da iza susreta zemalja G8 ne stoji posve konkretan i vrlo izražen gospodarski interes za nacionalne industrije.

https://p.dw.com/p/Ammo
Mnogi se ne stide uzimati ni iz džepova najsiromašnijih.Foto: AP

Tako se može čitati i izjava njemačke vlade o planovima susreta koju je sročila kancelarka Angela Merkel. Tu su opet teme koje žuljaju razvijene: liberalizacija svjetske trgovine, zaštita intelektualnog vlasništva i tako dalje. Čak i kada je riječ o zaštiti klime, koliko god je takva inicijativa vrijedna svake pohvale, nikad ne treba smetnuti s uma kako i tu postoje interesi izraženi u eurima i centima – za prodaju pogona razvijene tehnologije koji manje zagađuju okolinu i troše manje energije.

Njemačka kancelarka je i pred parlamentom izjavila kako joj «osobito na srcu» leži jedna od tema summita G8 – Afrika. Ali osobito kada je riječ o problemima «crnog kontinenta», tek tu je prilično nejasna granica gdje prestaje plemenita humanistička misao, a počine gola i već sve izraženija borba za sirovine kojima Afrika obiluje.

Borba za bogatstva Afrike

Nigerija, Angola, Čad, Demokratska Republika Kongo, Liberija – sve su to države u kojima je životni standard njihovih građana nizak čak i za afričke prilike, ako uopće imaju sreću da trenutno u njihovim zemljama ne vlada novi građanski rat. I obratno: Sve su to zemlje koje su zapravo basnoslovno bogate, kudikamo bogatije od Švicarske, ali njihova bogatstva su ili još pod zemljom (poput zlata, nafte ili rijetkih ruda) ili u džepovima lokalnih moćnika koji niti ne pomišljaju ta bogatstva podijeliti sa stanovništvom.

Pedram Shahyar iz Udruge protivnika globalizacije «Attac» kaže: «Aktualna rasprava i strategije o Africi se uglavnom vrte oko pitanja kako doći do sirovina koje se tamo nalaze. Nažalost, eksploatacija tih bogatstava ne vodi iskorjenjivanju tamošnjeg siromaštva. Prema studiji OESS-a, broj ljudi u Africi koji žive od manje od jednog dolara na dan pao je posljednjih godina na 44 posto.»

Korupcija smeta poslovima

Naravno da i u Africi ima basnoslovno bogatih, ali putevi kojima sva ta bogatstva dolaze do tržišta su sve prije nego transparentni. Utoliko se može razumijeti i drugi zahtjev koji se čuo u Berlinu od njemačke kancelarke – za učinkovitiju borbu protiv korupcije: «S jedne strane bi obećanja koje smo dobili iz čitavog svijeta o povećanju pomoći mogla uroditi plodom i mi ćemo ispuniti naša obećanja. Ali očekujemo i od partnera u Africi da energično provedu reforme.»

Skupina najrazvijenijih zemalja je tu složna – tim više što su se u Africi pojavile nove mušterije za drvo, naftu i rude: tvrtke iz Kine i Indije koje moraju nahraniti svoja gladna tržišta i koji zato postavljaju malo pitanja o nekakvim ljudskim pravima. Aleksis Passadakis iz kampanje «Pravda i to sada» utoliko više smatra kako su zacrtani ciljevi skupine G8 tek predstava za javnost: «S obzirom na izjavu grupe koja se bavi svjetskim gospodarstvom valja uvidjeti kako su te teme – osobito zaštita investicija i intelektualnog vlasništva – pitanja koja su oduvijek bila vrlo kritična za čitav odnos između razvijenog Sjevera i nerazvijenog Juga.»

«Plagijati» koji spašavaju život

Osobito kada je riječ o zaštiti takozvanog «intelektualnog vlasništva». Naravno da se tvrtkama koje istražuju mora dati prilika da izvuku korist iz svog izuma. Ali kada je riječ o lijekovima, nikada se ne smije zaboraviti kako je Afrika kontinent na kojem čitava sela izumiru od smrtonosnog AIDS-a i gdje se onda i to «intelektualno vlasništvo» nad lijekovima mora shvatiti drugačije nego plagijat Diorove torbe ili ilegalna kopija obloga za kočnice BMW-a. Jörn Kalinski iz organizacije za razvoj Oxfam: «Preko 50 posto lijekova u zemljama u razvoju su takozvani generici, što znači preparati koji su kopija originalnih, ali koji su mnogo, mnogo jeftiniji od patentiranih medikamenata. Bez tih lijekova bi golemi dio medicinske skrbi u siromašnim zemljama jednostavno doživio slom.»

Zato se može zaključiti: Premda najrazvijenije zemlje imaju itekakav gospodarski interes, čak i kada se on krije iza lijepih riječi namjera, samo razvijene zemlje su uopće i sposobne pomoći u rješavanju svih tih problema. Utoliko treba i njemačku kancelarku držati za riječ kada kaže da na najrazvijenijima leži i odgovornost za razvoj u čitavom svijetu – ali, nadamo se, i na dobrobit svih.