Loša perspektiva monetarnog suvereniteta

Odlazak guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) Željka Rohatinskog s dužnosti koju je vršio 12 godina, izazvao je posljednjih dana veću javnu pažnju zbog formalne izvedbe samog zaključivanja njegova mandata, negoli zbog monetarno-političkih konsekvenci i perspektive u kojoj se Hrvatska nalazi. Potonji je aspekt tako uglavnom sažet u medijsku pretpostavku da će Rohatinskog vjerojatno naslijediti njegov zamjenik Boris Vujčić, koji bi prema svim najavama trebao održati kontinuitet tzv. stabilnog tečaja kune.

Uza svoje komparativne vrline, takvoj se politici ipak proteklih godina zamjeralo na jednom nedvojbeno strateškom nedostatku: pogodovala je financijskom sektoru, mahom u rukama stranih vlasnika, kao i trgovcima-uvoznicima, dok su njome ostajali zakinuti proizvođači, odnosno izvoznici. Hrvatska je vremenom proizvodila te prodavala u inozemstvo sve manje vrijednosti, dok je novac ubrzano otjecao preko granice, što naročito dolazi do izražaja u aktualna krizna vremena.

Hrvatska si ne smije pomoći?

Štoviše, danas se već govori o drugome recesijskom razdoblju, no domaća valuta i dalje je čvrsto vezana uz euro, i svi se instrumenti monetarne politike podvrgavaju tome cilju. "U suvremenom, globaliziranom svijetu, male ekonomije više nisu u poziciji da kreiraju svoju politiku", rekao nam je Dragoljub Stojanov s Ekonomskog fakulteta u Rijeci, "jer tu funkciju preuzima krupni kapital, preko međunarodnih financijskih institucija i trgovinskih organizacija".

Hrvatska bi si, po njegovu mišljenju, pomogla – kad bi to smjela – zaokretom u smjeru ekspanzivne monetarne politike, proaktivne tečajne politike, određene deprecijacije valute, ukidanja valutne klauzule itd. Ali, malo se tko zanosi pomišlju da je u ovom trenu izvediv takav neovisni manevar, s obzirom na vezanost obvezama i realno padajući stupanj političkog, ekonomskog i monetarnog suvereniteta.

Kontroverzan tečaj kune

"To bi značilo odmicanje od Bruxellesa, što više zacijelo nije za očekivati. Bojim se, da budemo do kraja otvoreni, kako ionako više ništa, od najvažnijih pitanja, nije u našim rukama. Prije nekih šest ili sedam godina, još uvijek je dijelom bilo, i možda se tad moglo nešto učiniti. Danas, vjerujem da će deflacijska politika i ubuduće imati prednost u odnosu na reflacijsku", rekao je Stojanov za Deutsche Welle (DW).

Ekonomski analitičar Žarko Primorac, koji je i član Nadzornog odbora Ine, također je mišljenja da je devizni tečaj kune jedna od glavnih kontroverzi hrvatske monetarne politike. Pored smanjivanja konkurentnosti domaćeg izvoza, prema njegovim riječima, primjenjivana politika deviznog tečaja pogodovala je enormnom porastu uvoza, dok se na pitanje o budućnosti niti Primorac ne izražava optimistično. Jer, izloženi smo raznim vanjskim ekonomskim šokovima, a valutni pritisak na kunu može se i dalje pojačavati.

Opasnost jednokratne devalvacije

"Pored svakog nesklada i evidentne precijenjenosti kune, sada se ipak ne bi smjelo eksperimentirati s eventualnom jednokratnom devalvacijom. Takva bi odluka donijela više štete nego koristi, i njezini efekti bi se vrlo brzo poništili rastom unutarnjih cijena", izjavio je Primorac za DW, dodajući kako Hrvatska mora usvojiti dugoročnu strategiju restrukturiranja i modernizacije privrede, radi većeg uključivanja u međunarodnu trgovinu, reindustrijalizacije, povećanja izvoza i konkurentnosti, te uopće boljeg iskorištavanja potencijala koje ova zemlja nesumnjivo ima.

Ipak, dok se ne stvore iole održivi politički uvjeti za preuzimanje monetarne politike – kao dijela ukupne ekonomije - pod svoje, nemoguće je osmišljavati, kamoli provoditi drukčiju ekonomsku strategiju. A očekivani procesi poput ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koja i sama zapada u sve dublju krizu, kao i daljnjeg pada proizvodnje ili rasta nezaposlenosti, nažalost, takvu promjenu ne nagoviještaju.