'Loše spavam kad me muče brige'

Spavali biste osam sati svakog dana? Neće ići, ako ste žirafa i ako živite u savani gdje stalno morate računati da ćete, ako sklopite oči, postati žrtva lava ili nekog drugog grabežljivca.

Zato žirafe spavaju najviše četiri, četiri i pol sata na da - a i to ne u komadu. To bi bilo previše opasno, nego "spavuckaju" kad stignu i gdje stignu preko čitavog dana i noći. Biolog Florian Sicks, stručnjak za sisavce u zoološkom vrtu Berlina, objašnjava: "One spavaju za vrijeme stanki između jela."

Žirafe provode samo pola sata u takozvanoj REM fazi sna - razdoblju najdubljeg sna gdje je izuzetno velika aktivnost mozga, a očne jabučice se brzo pomiču (odakle i ime: Rapid Eye Movement). Za sisavce je to veoma važno razdoblje sna - ne samo jer ljudi u tom razdoblju najčešće i sanjaju, nego se čini da se čitav moždani sustav "stavlja na nulu" i sažima podražaje koje je zapamtio prethodnog dana.

Spavat ću samo ako mi je dobro

Ali žirafe će uopće dospjeti u tu fazu sna - samo ako se dobro osjećaju, objašnjava biolog Sicks: "Ako je žirafa pod stresom, onda se i razdoblje REM faze sna drastično smanjuje, gotovo do samog minimuma." Florian Sicks je i doktorirao na temu sna kod žirafa i poznaje gotovo svaku žirafu u Njemačkoj.

Pratio je te životinje i iz jednog zoološkog vrta u drugi i na primjer upravo takva selidba za žirafu znači golemi šok: "Nakon selidbe neke žirafe i po šest dana uopće nisu spavale u najdubljem razdoblju sna." Trebalo im je dva do tri tjedna da se priviknu na okolinu i da opet počnu 'normalno' spavati.

Uobičajena znanstvena metoda kada se provjerava, koliko je neka životinja uzbuđena i pod stresom jest mjerenje razine hormona kortizona u krvi. Ali Sicks je utvrdio da i kod žirafa koje su posve očito uzbuđene i nemirne i ne osjećaju se dobro, razina tog hormona čak može i - pasti! Zato smatra: "Mjerenje razdoblja REM sna je mnogo pouzdanije mjerilo za stres."

Malo ih je vidjelo žirafu koja spava

Za svoj znanstveni rad je Sicks promatrao 17 žirafa koje žive u zoološkim vrtovima diljem zemlje. Sve je promatrao za vrijeme sna - naravno, pomoću infracrvenih kamera koje je postavio u kaveze. Jer, žirafe su veoma strašljive životinje i apsolutno nije moguće istraživati njihov san "u živo": "Vjerojatno uopće ne bi nikad niti legle spavati kada bih bio u njihovim kavezima."

Žirafe, kao i neki drugi sisavci, mogu drijemati na nogama - ali kad žele doista spavati, skvrče se na tlu. Taj položaj je žirafama ugodan samo neko vrijeme i iz drugog razloga: njihovog krvožilnog sustava koji mora žestoko "pumpati" krv u tako visoko smještenu glavu. Ali za Sicksa se to pokazalo kao vrlo praktično za istraživanje - jer je i bez EEG-a mogao prilično pouzdano pretpostaviti da ako žirafa leži, da onda i spava najdubljim snom.

Pokazalo se kako se i žirafe najviše uzbude kad se dogodi neka značajna promjena u njihovom "društvenom" okružju. Sicks je promatrao i dvije žirafe u Opelovom zoološkom vrtu nedaleko od Frankfurta, Georgea i Jaqueline. Njih dvoje su tamo zajedno živjeli petnaest godina. "Jednog dana je George uginuo od starosti. Navršio je dvadeset godina, što je za žirafe već veoma duboka starost", objašnjava biolog.

"Nakon tog događaja, njegova partnerica Jaqueline čitava tri tjedna nije provela niti sekunde u REM fazi sna. A to je doista golemo razdoblje. Na primjer, u pokusima sa štakorima ih je bilo koji su, bez takvog sna, u tom razdoblju već uginuli zbog toga."

Promatranje sna je spas za bebu

S druge strane, poznato je kako sve bebe dugo spavaju, a tu nisu iznimke niti mladunčad žirafa. No, kod tih životinja dugo spavanje može imati i drugi razlog - glad. To su, na žalost, morali utvrditi baš u frankfurtskom zoološkom vrtu gdje je beba-žirafa Bahati gotovo neprekidno spavala - zato jer njezina majka nije davala dovoljno mlijeka da bi je prehranila. Nakon šest dana je Bahati uginuo.

Kad se ta ženka žirafe ponovno okotila i kad je mladunče opet čitavo vrijeme provodilo u snu, morali su se umiješati veterinari i biolozi. Mladunče je uzeto od majke i hranjeno je "iz flašice". Tako je Chira preživjela, makar njezina mama i ovaj puta nije imala dovoljno mlijeka za nju.

Za biologa je i to mladunče dokaz, koliko je i žirafama važan dubok san. "Ako novorođene žirafe previše spavaju, to je znak za uzbunu", objašnjava Sicks. Jer i Bahati i Chira su se inače ponašali sasvim normalno - i samo promatranjem njihovog načina spavanja je bilo moguće spasiti malu žirafu Chiru.