Made in Germany: Mnogo buke ni oko čega

U Njemačkoj se uvijek iznova pripovijeda priča o pravilima koje je nametnuo jedan britanski zakon iz 1887. godine, prema kojem je sva roba uvezena u ovu zemlju morala imati i oznaku zemlje podrijetla. Tako je roba iz Njemačke dobila englesku oznaku Made in Germany, što je trebalo označiti slabiju kvalitetu proizvoda. No te tri riječi su se vremenom pretvorile u zaštitni znak, označavajući proizvode izrazito visoke kvalitete. Drugim riječima, ono na čemu je Velika Britanija nekada inzistirala, pokušavajući time zaštiti svoju industriju, s vremenom se pretvorilo u suprotnost.

Od te tri riječi njemačko gospodarstvo i danas profitira. Prema istraživanjima javnog mnjenja, oko 70 posto potrošača u Njemačkoj svjesno kupuje proizvode sa tom oznakom. Više od polovine njih spremno je čak platiti i više za proizvod s oznakom Made in Germany. No to nije samo ovdje tako - i u drugim dijelovima svijeta njemački proizvodi uživaju veliku popularnost. To je posebno slučaj u Južnoj Aziji, Rusiji i Latinskoj Americi.

Procjene njemačkog Društva za kvalitetu sa sjedištem u Frankfurtu na Majni kažu da njemačka privreda od oznake o zemlji podrijetla robe profitira sa dodatnih 100 milijardi eura godišnje. Međutim, od toga koristi nemaju samo ugledni njemački proizvođači već i oni koji kvalitet obećavaju, ali ga na kraju ne ispune.

Zbog toga Komisija EU godinama pokušava izboriti se za jedinstvena pravila o oznakama o zemlji podrijetla robe u širokoj potrošnji. Ukoliko se to konačno i dogodi, natpis Made in… će u budućnosti više biti fokusiran na carinske propise. U prijevodu to znači da će Made in… morati uzeti u obzir i državu u kojoj je roba sklopljena, a ne samo zemlju iz koje je došla ideja i tehnologija.

Strah od gubitka brenda

Ali to ne djeluje dovoljno uvjerljivo za njemačke gospodarstvenike. Privredna, industrijska i trgovačka komora, kao i razna druga slična udruženja u Berlinu, žestoko se protive tom konceptu. Pribojavaju se još veće birokratije, većih troškova, te prije svega nestanka omiljene i važne oznake.

Pitanje je na mjestu: šta bi se dogodilo kada njemački proizvodi više ne bi imali pravo na oznaku Made in Germany? Da li bi to automatski značilo da bi Volkswagenov Polo, koji se sklapa u Španjolskoj, bio manje atraktivan za potrošače? Najvjerovatnije ne. U većini slučajeva, to gdje će neki proizvod biti doveden do kraja ne igra ključnu ulogu u njegovom kvalitetu. Ipak, bolno pitanje za njemačke proizvođače prije svega u automobilskoj industriji. Jer Mercedes, Volkswagen i BMW svoje automobile sklapaju i na drugim kontinentima, a ipak uživaju veliki ugled, zahvaljujući činjenici da je riječ o njemačkim brendovima. Međutim, u kojoj mjeri je uspješnim i uveliko dokazanim firmama uopće potrebna oznaka Made in Germany?

Brend je jamstvo kvalitete

Automobilska industrija je samo jedan u nizu primjera. U globaliziranom svijetu, u kojem njemački inžinjeri mogu osmisliti neki patent koji će nakon sklapanja proizvoda u istočnoj Europi sutra biti prodat kupcima u Aziji ili Americi, oznaka proizvedeno u Njemačkoj više ne igra veliku ulogu, a i zašto bi? Proizvođač odnosno brend je jamac kvalitete, daleko veći nego proizvodni pogon u kojem je automobil ili mašina na kraju sklopljena.

U tom kontekstu, lobisti njemačke privrede ne bi trebali previše energije trošiti na Bruxelles i Berlin te voditi rasprave kojima je prošao rok trajanja. Umjesto toga, bilo bi bolje da neke stvari raščiste u samim firmama čije interese zastupaju. Prije svega do njih mora stići poruka: usredsredite svoju pažnju i energiju na kvalitetu kojoj oznaka Made in Germany uopće niti neće biti potrebna!