Mala riba pojela veliku

I u životnjskom svijetu ima slučajeva da manja životinja pojede veću i težu od sebe. I kada je riječ o fuzijama koncerna, fuzija upola manjeg "Sanofi-Syntelabo" koji je ipak uspio progutati "Aventisa" nije ni prva a vjerojatno ni posljednja fuzija u kojoj obična matematička pravila više ne vrijede. Doduše već i ekonomski udžbenici uče kako fuzije tek rijetko postižu rezultate kojima se teži ali ovaj porođaj trećeg po veličini farmaceutskog koncerna ove planete - nakon američkog "Pfizer" i britanskog "GlaxoSmithKline" - povrh toga ostavlja gorak dojam kako je poslovna politika bila samo dijelom nacionalne politike Francuske: a "Grande Nation" svakako onda treba i "Grande" farmaceutski koncern.

Koliko je javnost uspjela znati, bitka je trajala tek tri mjeseca od kako je direktor "Sanofi-Syntelabo" Jean-Francois Dehecq objavio ponudu dioničarima "Aventisa" kako je spreman platiti oko 47 milijardi eura da bi stekao vlasništvo nad koncernom koji zapravo nije stariji od pet godina: "Aventis" je stvoren 1999. fuzijom "Rhone-Poulenc" i njemačkog "Hoechsta" - i zato je i ova ponuda bila u središtu pažnje i njemačke javnosti i dakako 9000 zaposlenih u ovoj zemlji. No bivši profesor matematike koji se uspeo na čelo "Sanfija", Jean Francois Dehecq uporno je tvrdio: "Ovo nije ponuda koja je usmjerena protiv nekoga, ovo je ponuda kako bi stvorili najveći koncern u Europi, koji bi bio jak u Europi ali koji bi krenuo u osvajanje američkog tržišta i ostalih tržišta na svijetu."

Uopće, prijedlog se činio - blago rečeno - drskim: koncern sa 32.500 zaposlenih i prometom od oko 8 milijardi € zinuo je da proguta "Aventis" sa ukupno 78.000 zaposlenih i prometom od 16 milijardi i 800 milijuna eura. Zato je tada direktor "Aventisa", Igor Landau na ponuđenih 47 milijardi kategorično odvratio: "Čak i da ponude 10, 12 ili 15% više, to bi bila upravo smješno malena ponuda. Vrijednost našeg koncerna je nekoliko puta veća."

Ali što je vrijednost koncerna? Dakako, to su pogoni, skladišta i ljudi - ali prije svega je to vrijednost dionica na tržištu i to je stavka u kojoj "Aventis" nije imao osobito dobre karte. Upravo zbog svog velikog budžeta za razvoj i razgranate strukture, dioničari se baš nisu otimali za dionice "Aventisa" jer živimo u takvom svijetu u kojem se ipak više gleda tek na dobit koja se stvori u tekućoj godini, a što će biti poslije - praktično nikoga nije briga. I tako se stvorio paradoks: ukupna masa dionica "Aventisa" bila je tek deset milijardi veća od upola manjeg "Sanofija" čije su dionice vrijedile 41 milijardu eura. A pritom je "Sanofi" imao i snažnu zaleđinu sa dva velika dioničara: francuski naftni koncern "Total" drži 24,5% "Sanofija" a 19,5% u rukama je kozmetičkog carstva "L'Oreal". Dionice "Aventisa" mnogo su raspršenije i najveći pojedinačni vlasnik je "Kuwait Petroleum" sa 13,5%.

Zato se "Aventis", usprkos riječi direktora Landaua, ipak morao zabrinuti da će "Sanofi" uspjeti progutati njegov koncern. Već mjesecima su u sjedištu Aventisa u Strassbourgu stručnjaci pokušali razraditi strategiju obrane ali obzirom da bi jedini spas iznutra bio čudotvoran i nagli rast dionica "Aventisa", nije bilo druge nego krenuti u potragu za "Bijelim princem", tradicionalnom oznakom nekog koncerna koji bi bio spreman kupiti koncern umjesto napadača. Popis doista velikih u farmaceutskoj industriji nije osobito dugačak i "Aventis" se ponudio na kupnju švicarskom "Novartisu" - koji je nakon nešto razmišljanja, pristao ponuditi oko 55 milijrde za "Aventis". Fuzija ova dva koncerna stvorila bi diva koji bi se popeo na drugo mjesto na svijetu - odmah nakon gotovo nedostižno velikog američkog "Pfizera" - ali sad već polako napuštamo ekonomsku računicu i svijet gospodarstva i stupamo na teren "visoke" politike: jer službeni Pariz, kada je prošli tjedan objavljena ova ponuda, nipošto nije bio sretan da će ovaj francuski koncern možda pasti u ruke Švicarcima. Štoviše, bila bi realna opasnost da će onda i "Sanofi" postati žrtvom neke neprijateljske fuzije što bi za Francusku značilo da bi izgubila oba velika farmaceutska koncerna.

Zato je već prošlog petka francuski ministar gospodarstva, Nicolas Sarkozy pozvao je direktore i "Sanofija" i "Aventisa" da u "nacionalnom interesu" pristanu na fuziju. Samo par dana kasnije "Aventis" je pristao pasti pod "Sanofi" - doduše ponuda je povećana na 55 milijardi i 300 milijuna eura. A iako je dakle politika, a ne gospodarstvo odnijelo prevagu a još u siječnju, prilikom prve ponude "Sanofija" je i njemačka politika obećala razgovarati sa francuskom stranom što će biti sa pogonima u Njemačkoj - sada je službeni Berlin pravi primjer neutralnosti. Glasnogovornik vlade, Bela Anda: "Njemačka vlada i dalje ustraje u načelu neutralnosti. To je odluka poduzeća koju naša vlada ne želi komentirati."

Na papiru možda doista izgleda tako: stvoren je koncern koji će imati preko 100.000 suradnika i obrtati oko 25 milijardi eura godišnje. U ovom sektoru u kojem je od ogromne važnosti razvoj novih preparata - i samo najveći imaju dovoljno novaca za doista dugotrajna i skupa istraživanja - "Sanofi-Aventis" će moći svoja istraživanja i ujediniti i obdariti sa preko 4 milijarde eura godišnjeg budžeta. Sa druge strane, Dehecq obećaje u samo dvije godine uštedjeti milijardu i 600 milijuna zbog - kako se to lijepo poslovno kaže - sinergije fuzije. Sve je to na papiru - u stvarnosti je nad ovom fuzijom sjenka farse i straha za radna mjesta - osobito pogona koji nisu u Francuskoj.

"Mislim da su oni gore već odavno sve to znali, da je ova fuzija sa Sanofijem bila planirana još prije dvije godine ili čak i više. A to doista ljuti" kaže jedna djelatnica "Aventisa" u Frankfurtu koju je ovaj iznenadni pristanak na fuziju natjerao na prosvjed. Jer, kao što kaže jedna druga prosvjednica: "Još prije šest tjedana su nam na velika zvona objavili kako ne žele fuziju, kako Aventis želi ostati samostalan i danas tu stojimo kao dio Sanofija"

Pogon u Frankfurtu Aventisa - odnosno sada najvjerojatnije "Sanofi-Aventisa" jer formalno će dioničari klimnuti glavom koncem svibnja - dakle bivši "Hoechst" bio je značajan dio koncerna ne samo zbog istraživačke djelatnosti nego i zato jer se tu proizvodio inzulin i preparati za dijabetičare. Usprkos obećanjima kako će se "paziti" na interese njemačkih djelatnika, čak i sindikati procjenjuju kako će barem 3000 od ukupno 9000 radnih mjesta biti preseljeno - ili u Francusku ili tko zna gdje. Član radničkog vijeća pogona u Frankfurtu, Andreas Müller: "Osjećam se ucjenjenim od dvije tvrtke, od Novartisa i od Sanofija koji su nas sa uperenim pištoljem postavile pred svršen čin ove nedjelje i gdje se moralo odlučiti, što je manje zlo i za Aventis i za našu budućnost."

I mali epilog ove poslovne priče o stvaranju europskog farmaceutskog diva: trenutni direktor Aventisa, Igor Landau neće biti članom upravnog vijeća novog koncerna. Najvjerojatnije će se povući u mirovinu kako bi se odmorio od ove teške borbe koja je trajala eto, preko šest tjedana a bit će mu potrebno podosta vremena i da prebroji otpremninu koju će dobiti: jer prva stvar što je uprava "Aventisa" učinila kada je objavljen napad "Sanofija" bilo je - da su si produžili vlastiti radni ugovor za još tri godine. Ovako, može računati na otpremninu u iznosu od oko 18 milijuna eura i onda još dolazi premija jer je eto, možda ne baš mudrim i dalekosežnim vodstvom nego pukom prodajom postigao porast vrijednosti dionica što prema ugovoru, također vrijedi najmanje 4 i pol milijuna eura nagrade. A djelatnici u Frankfurtu?

"Da, uprava je dobitnik, dioničari su dobili, upravni odbor je dobio svoje. A mali ostaju na cjedilu."