Malo promjena nakon liberalizacije radnog vremena trgovina

Od prošle godine trgovine doista mogu raditi gotovo kada hoće - s izuzetkom nedjelje, ali čak i nekoliko nedjelja u godini smiju otvoriti svoja vrata. Prvih tjedana - osobito pred Božić - trgovački koncerni su doista eksperimentirali sa svim mogućim radnim vremenima, ali se ubrzo pokazalo kako nema govora da će se i u Njemačkoj bez problema moći kupovati veš-mašine u tri sata u noći. Jer umjesto nekakvih zakonskih propisa, prvu eksploziju otvorenih trgovina veoma brzo je ugušila normalna ravnoteža potražnje kupaca - i pravedne plaće za zaposlene u trgovinama izvan uobičajenog radnog vremena.

Tri mjeseca nakon ukidanja Zakona o radnom vremenu trgovina, većina prodavaonica danas zatvara svoja vrata kao i ranije, već u 20 sati. Doduše, u mnogim trgovačkim centrima, dućani jedan do dva dana tjedno ostaju ostaju otvoreni do 22 sata. To je objelodanila početkom veljače jedna anketa njemačke novinske agencije (dpa).

Iznimku čine tgovine životnim namirnicama na malo. Tamo i izvan gusto naseljenih mjesta postoje supermarketi koji su u prometno pogodnim dijelovima grada, za vrijeme tjedna duže otvoreni, javlja poslovođa Udruženja trgovina na malo - Sjeverni Hessen, Martin Schueller. Kako kaže, tim udruženjem su zahvaćene trgovine na malo od Marburga i Bad Hersfelda ma jugu, do granica Saveznih zamalja Sjevernog Porajnja Westfalije i Donje Saske: „Ovdje su pojedine prodavaonice duže otvorene, čak do 23 sata, osobito one u čijoj se blizini nalaze benzinske crpke, no u cjelosti gledano, vidimo da su dućani otvoreni do 20 sati ili kraće.“

Osim toga, u stručnim trgovinama ili robnim kućama, početkom godine je obično mirnije. A dulje radno vrijeme treba se za poslodavce isplatiti i u proljeće, kaže Heike Jacobsen znanstvena voditeljica poslova Ustanove dortmundskog Sveučilišta za socijalna istraživanja utom gradu, koja se već više godina bavi razvojem u trgovini: „To što je do sada na tom polju tako malo učinjeno, smatram da ima veze s doplatcima koji se moraju plaćati. U Saveznim zemljama je to različito regulirano, ali doplatak od 50 posto za kasni ili noćni rad je naravno argument za poduzeća da najprije postupaju s oprezom, kad je u pitanju produžetak njihovog radnog vremena.“

Doplatke za kasni i noćni rad poslodavci i sindikat ver.di dogovorili su tarifnim ugovorima. Doduše u praksi vrijede vrlo različita pravila. Tako u Hessenu i Sjevernom Porajnju Westfaliji takvi tarifni ugovori predviđaju doplatak od 55 posto za noćni rad. Znači da poslodavci vezani tim ugovorom, koji svoje dućane žele držati otvorenima i nakon 20 sati, moraju svoje namještenike za kasne sate plaćati 55 posto više. No, prema želji poslodavaca, i tome bi trebao doći kraj, kaže Erika Preuss, koja je pri sindikatu ver.di u Kasselu nadležna za trgovinu na malo u Sjevernom i Zapadnom Hessenu: „Nije slučajno da su poslodavci koji su se zalagali za ukidanje Zakona o radnom vremenu trgovina, zatim otkazali i kolektivni ugovor U Hessenu za 31.12.- brzo i s najavom da se doplatak za kasni rad treba ukinuti. Mi ćemo se tome oduprijeti, jer smatramo da ako ne mogu platiti više, onda ne moraju ni imati dulje otvoreno. Ljudi koji stoje na raspolaganju za posao u kasne sate su zaslužili odgovarajući bonus.“

No, puno drugih uposlenika mora već duže redovito raditi kasno navečer, ili čak noću. U policiji, u vatrogasnoj službi, u gastronomiji, u prometnoj službi, u bolnicama. Kod njih je rad u smjenama normalna radna svakodnevica. Zašto onda to ne bi mogli i zaposleni u trgovinskoj branši, pita Gerhard Jochinger, predsjednik trgovinskog kompleksa „City Kaufleute“ u Kasselu. U njegovoj su nadležnosti galerija „Koenigsgalerie“ i u središtu grada, trgovački centar s oko 70 trgovina na malo i brojna gastronomska poduzeća: „Trenutno je jednostavno teško, jer se ne zna kada će ljudi ići u kupovinu. To se ne može usporediti s drugim zanimanjima, kao što je recimo, vozač autobusa ili prodavačica karata u kazalištu, jer oni imaju čvrsto određene smjene. A to je ono što će i u trgovini jednog dana postati normalo.“

Tu argumentaciju Heike Jacobsen iz Ustanove za socijalna istraživanja u Dortmundu ne može prihvatiti, jer je iz brojnih znanstvenih studija poznato: „Noćni rad je štetan po zdravlje. To se zna i ne mora se ponovo istraživati. Noćni rad je štetan za sve i zato smatram da se može opravdati samo ako za to postoje neporecivi razlozi, a trgovina ne spada u te branše.“

Rad noću mogao bi dovesti do toga da stručne trgovine imaju problema s pronalaskom kvalificirane radne snage, pretpostavlja Heike Jacobsen, pozivajući se pri tom na provedena istraživanja: „Mogućnost da prodavaonice budu dulje otvorene rezultirala je dvojakim učinkom: s jedne strane sve je manje regularnih stalnih radnih mjesta u korist rada na određeno vrijeme, no prije svega u korist tzv. mini-jobova, koji su danas, u trgovinama na malo puno više zastupljeni nego ranije.“

Trenutno u trgovini na malo oko 700.000 ljudi ima mini-jobove, što je oko 26 posto. Time se u usporedbi s 1999. njihov udio povećo za 21 posto.

Trgovina je time izgubila na privlačnosti posebno kod onih koji su zainteresirani za stalno radno mjesto, a sada se k tome dodaje još i delikatno radno vrijeme, kaže Heike Jacobsen: „Trgovina se već duže tuži na problem s imageom na tržištu rada: nitko ne želi raditi u toj branši. To je učinak koji ima veze s produženim radnim vremenom prodavaonica, koji će dalje dovesti do doga da će biti još teže naći osoblje koje će htjeti raditi u trgovini.“