Maria Höfl-Riesch - intervju s njemačkom snježnom kraljicom

Maria Höfl-Riesch jedna je od najuspješnijih njemačkih sportašica. Dvostruka je olimpijska prvakinja u alpskom skijanju, pobjednica Svjetskog kupa u sezoni 2010/2011. i vlasnica zlatne medalje sa Svjetskog prvenstva 2009. godine. Ta 181 centimetar visoka skijašica gotovo je jednako dobra u svim disciplinama - od slaloma do spusta - što se ne susreće često. S 24 godine je već slavila pobjede u četiri od ukupno pet disciplina Svjetskog kupa. I još nije sita uspjeha...

Deutsche Welle: Ima skijaša koji kažu, u polušali, da su se odlučili baviti tim zanimanjem da bi mogli biti sami na pisti. Koji su bili Vaši motivi?

Maria Höfl-Riesch: Pa za ovu profesiju se čovjek ne odlučuje onako kako to čini za normalno zanimanje, to je proces koji traje godinama. Na početku je sve hobi. Kao malo dijete počnete skijati i onda se to razvija godinama, malo-pomalo počinje biti zanimanje. Neko vrijeme mi je bilo zbog škole jako teško ispunjavati obveze na obje strane. Ali kada sam 2003. godine maturirala, postala sam konačno profesionalna skijašica. Skijanje mi je postalo profesija. Naravno da je privilegija najdraži hobi pretvoriti u profesiju i ja sam svakoga dana sretna i zahvalna da mi je to uspjelo.

Strah od ozljeda

Ali vaše zanimanje nije baš bezopasno. Piste su sve strmije, sve spektakularnije, iako su sigurnosne mjere postale sve bolje. I Vi ste sami pretrpjeli dvije teže ozljede, dva puta su vam pukli križni ligamenti. Koliko je straha u Vama dok vozite?

Naravno da ga je nakon svake ozljede više. Mora proći neko vrijeme, pogotovo kada se - kao što je kod mene bio slučaj - ozlijedite dva puta zaredom u relativno kratkom roku. Onda potraje neko vrijeme prije nego što opet možete ići do krajnjih granica. A kočnica nikada ne nestane 100 posto iz glave. Dakle, onaj tko se još nikada nije teško ozlijedio, on će uvijek riskirati više nego netko tko se često morao boriti s ozljedama.

U Vašem sportu i materijal igra veliku ulogu: skije, odijelo, itd... Koliko utjecaja te stvari imaju u jednoj utrci?

Skije su u svakom slučaju ključni faktor. Cijela tema materijala je naravno izrazito kompleksna. To se ne može objasniti u nekoliko rečenica. U svakom slučaju je važno da materijal bude optimalno prilagođen određenoj utrci. To znači da vam je doista lako voziti: da rubovi skija nisu ni preoštri, ni premalo oštri i da je sve savršeno usklađeno. Kada to nije tako, već na prvim vratima osjećate da ne ide baš kako treba. I onda je već cijela vožnja na neki način upropaštena.

Vi ste i u tehničkim i brzim disciplinama jaki. Jesam li u pravu kada zaključujem da više volite brze discipline jer rado vozite i brze automobile?

Ne. Najviše volim skijati u disciplini u kojoj mi u tom trenutku najbolje ide, a to se kod mene prilično često mijenja. U svakom slučaju sam sretna da vozim sve, jer to nikada nije dosadno a i kada mi u nekoj disciplini u nekom trenutku baš ne ide, onda ide u nekoj drugoj. Specijaliziranje za jednu disciplinu nije nikako za mene. A glas da brzo vozim auto sada je malo izblijedio jer sam u svojoj knjizi ispričala da mi je dva puta uzeta vozačka - i to mi je bila lekcija. Sada vozim sasvim normalno, ne sporo, ali ne tako da ugrožavam promet.

Što je za Vas posebna draž skijanja?

Već u činjenici da se natječete. Dakle u mjerenju s drugima, u brzoj vožnji, izazovu da na ograđenoj pisti prolazeći kroz vrata najbrže moguće dođete od starta do cilja. To je za mene poseban izazov u cijeloj priči. Ali fascinacija skijanjem dolazi već i zbog kretanja u prirodi, samom činjenicom da ste u planinama, da možete uživati u krajoliku i pritom se baviti sportom.

Malo glamura ne škodi

Vaše fotografije pojavljuju se često i po časopisima za lifestyle. Što kažete ljudima koji Vas nazivaju "glamuroznom djevojkom" njemačkih zimskih sportova?

Ja to shvaćam kao kompliment. Ima puno medija i novinskih članaka koji to stavljaju u pozitivan kontekst pa preko mene tema alpskog skijanja izlazi iz okvira čistog sportskog novinarstva. Osim toga, za mene je važno i pravovremeno razmišljati o tome što nakon sportske karijere, što mogu kasnije raditi jer sigurno neću prestati skijati i onda ne raditi ništa.

Rekli ste i sami da ste zapravo sve već postigli u svojoj karijeri. Vi ste olimpijska pobjednica, svjetska prvakinja, pobjednica ukupnog poretka Svjetskog kupa. Što Vas još može motivirati?

Nakon što sam se prošle sezone i nakon nje puno ljutila zbog nekih stvari, doista sam se poigravala mišlju da se ostavim svega. Ali onda sam shvatila da je to najljepši život koji trenutno mogu zamisliti, moja strast. Ja još želim skijati, još nekoliko godina, to niti neće biti više od dvije tri godine. Njih još želim iskoristiti i uživati u njima - to je moja motivacija - zadovoljstvo koje mi donosi sport i ambicija da održavam razinu na kojoj sam skijala zadnjih godina.

Što Maria Höfl-Riesch radi ljeti?

I onda puno trenira. Puno ljudi misli da skijaši odmaraju cijelo ljeto. Neki me pitaju još u listopadu jesam li počela trenirati, dva tjedna prije početka sezone. Mi pauzu imamo samo u travnju, nekoliko tjedana, i onda negdje otputujem na odmor da bih se stvarno malo odmakla od svega. Ali onda se vratim i gotovo odmah počinju pripreme. Između svibnja i srpnja radimo puno na snazi i kondiciji, a onda od kraja srpnja meni zapravo već počinje zima. Onda treniram na Novom Zelandu i u Čileu. Nakon toga se vraćam, malo se regeneriram, pauziram i onda, kao što sam rekla, krajem listopada je već na programu prva utrka.

Djeca tek nakon završetka skijaške karijere

Namjeravate li imati djecu?

Svakako. To me često pitaju. I naravno da razmišljam o tome, ali tek kad završim karijeru i to ne odmah, nego si želim ostaviti još godinu-dvije bez djece.

Prošle godine ste se vjenčali, ali ste stalno u obvezama, uvijek u pokretu. Kako uspijete organizirati bračni život?

Imam veliku sreću da je moj muž istovremeno i moj menadžer. Ne samo moj - puno radi i s Franzom Beckenbauerom kojega savjetuje već preko 10 godina. Tako da moram Marcusa malo dijeliti s Franzom, ali činim to rado. Jer imam veliku sreću da je često sa mnom i da često mora biti sa mnom. Oko mene uvijek treba puno toga organizirati. Ali naravno da su ponekad periodi u kojima se ne vidimo dugi - recimo kad sam na Novom Zelandu šest tjedana...

Koje konkretne ciljeve ste si zadali ove sezone?

Još je rano da ih točno definiram. S obzirom na prošlu godinu je logično da bih željela u svim disciplinama biti u vrhu. I ako bude išlo dobro, boriti se za vrh u ukupnom poretku. Iako se čini da protiv Lindsey Vonn, kada pogledate prošlu godinu, nitko nema šanse, ona je bila tako suverena. Vrhunac sezone je sigurno Svjetsko prvenstvo u Schladmingu i krajem godine, kada vidim kako će sezona krenuti, odredit ću si ciljeve.

Razgovor vodila: Herdin Wipper

Prevela: Dunja Dragojević