Međunarodni dan borbe protiv smrtne kazne

Dobra je vijest da u svijetu ima 128 zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu. Loša je da ima i 68 država koje se smrtne kazne i dalje čvrsto drže, a u tim zemljama živi gotovo trećina svjetskog stanovništva.

Kina na čelu crne kronike

Smrtna kazna u suprotnosti je s Deklaracijom o općm ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. U članku 3. stoji da «svaki čovjek ima pravo na život, slobodu i sigurnost osobe». A članak 5. kaže: "Nikoga se ne smije podvrgnuti mučenju ili se prema njemu odnositi iili ga kažnjavati na okrutan, neljudski ili ponižavajući način".
Kina prednjači u broju pogubljenja ili okrutnih kažnjavanja zatvorenika.
«Kriminalci nisu imali lisice, o ne! Oni su bili vezani užetom, obje ruke iza leđa, baš kao što je bilo u doba kulturne revolucije. Uže je prije toga bilo umočeno u strojno ulje kako bi ostalo čvrsto da se zatvorenici ne mogu osloboditi. Očito su jako patili. Oko vrata im je bila čvrsto vezana omča da ne bi mogli zapomagati». To su sjećanja jednog stanovnika sjevernokineskog grada Tangshana u kojem su osuđenici javno pokazivani na lokalnom stadionu, a dio njih potom jednostavno smaknut.
Više od tri četvrtine registriranih smaknuća provede se u Kini. U Sjedinjenim Državama je u prosincu prošle godine izvršena tisućita smrtna kazna, otkako je 1976. ponovno bila uvedena. U Iranu su prošle godine pogubljene 94 osobe, među njima i maloljetnici, a u Saudijskoj Arabiji njih 86. Ove su četiri zemlje odgovorne za 94 posto službenih smaknuća na svijetu. Barem onih za koje je čula organizacija Amnesty Inernational.
U posljednjem su desetljeću prosječno tri države godišnje potpuno ukinule smrtnu kaznu.