1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Medijska ofenziva paralelno s vojnom

Ingo Manteuffel (ajg)9. kolovoza 2008

Gruzijska ofenziva u Južnoj Osetiji dovela je do izbijanja gruzijsko-ruskog rata. I dok Gruzija u vojnom smislu nema šanse, što se tiče propagande obje su strane i više nego ravnopravne. Komentira Ingo Manteuffel:

https://p.dw.com/p/EtYf
Zastave Rusije i Gruzije okružene plamenom
Eskalacija sukoba između Gruzije i RusijeFoto: AP/DW

Više nema nikakve sumnje: gruzijska vojna akcija u Južnoj Osetiji dovela je do izbijanja rata između Gruzije i Rusije. I dok je vojna situacija na terenu još uvijek krajnje nepregledna, dvije su zemlje počele s pravom medijskom i informacijskom ofenzivom. To neće pojednostaviti političko rješavanje krize, a neće pozitivno utjecati ni na odnose između Rusije i Zapada.


Isti argumenti gruzijske i ruske strane


Gruzijski predsjednik Mihail Saakašvili
Saakašvili: "ponovna uspostava ustavnopravnog poretka"Foto: AP

Gruzijski predsjednik Saakašvili vojnu akciju svoje zemlje protiv separatista u Južnoj Osetiji predstavlja kao zakonitu. Pravno gledano, to je istina, jer ta pokrajina nije međunarodno priznata i zato se još uvijek smatra dijelom gruzijskog teritorija, bez obzira na to što Tbilisi ondje već više od 15 godina nema nikakve vlasti i skoro svi stanovnici u međuvremenu posjeduju ruske putovnice. Zanimljivo je da Saakašvili za ovu vojnu akciju kao argument koristi iste riječi kao i Rusija kada je napala Čečeniju: "ponovna uspostava ustavnopravnog poretka". Za Gruziju je zato ruska intervencija u Južnoj Osetiji ravna objavi rata i predstavlja miješanje u unutarnje poslove jedne suverene susjedne države. Pri tome Saakašvili polaže nade u zapadnu, i to posebice američku, potporu protiv navodnog ruskog agresora.


Rješenje po uzoru na Kosovo?


Ruski predsjednik Dmitrij Medvedjev
Medvedjev: "humanitarna intervencija"Foto: AP

I Moskva slično opravdava svoje postupke. U skladu sa zapadnim argumentiranjem NATO-ove vojne operacije protiv Srbije kako bi se zaštitilo kosovske Albance, ruska politika svoju vojnu akciju u Gruziji predstavlja kao "humanitarnu intervenciju". Osim toga tvrdi da mora zaštiti "ruske živote" i takozvane ruske mirovne postrojbe. I premda je ta usporedba između NATO-ove intervencije u ratu na Kosovu, gdje se radilo o sprječavanju genocida, i one ruske u Južnoj Osetiji prilično klimava, ta formula je ipak dovoljna kao opravdanje za zračne napade na gruzijske gradove i infrastrukturu. A u slučaju uspješnog vojnog angažmana u Južnoj Osetiji, u skladu s kosovskim scenarijem, mogla bi se kasnije opravdati i neovisnost te pokrajine kao i njezino naknadno spajanje s Rusijom.


Trenutačno je gotovo nemoguće predvidjeti vojni ishod i politički razvoj, no jedno je već sada jasno: obje strane puno su toga naučile jedna od druge, ali ništa nisu shvatile. Zahlađenje odnosa između Rusije i Gruzije kao i između Rusije i Zapada zbog rata u Južnoj Osetiji može biti samo sve veće i veće.