Mladi u Rusiji ne boje se poput svojih roditelja

Tu je zapravo riječ o borbi za vlast. Tko ima zadnju riječ u ruskoj državi? Aparati moći, takozvani "Siloviki", vojska, policija ili tajne službe? Ili oporba? To je neravnopravna borba. S jedne strane zatvoreni front jake države na čelu s Putinom, s druge - među sobom posvađan prosvjedni pokret. Kako bi se ipak bolje dogovarala i surađivala, oporba je prije više od pola godine utemeljila Kordinacijsko vijeće koje bi trebalo predstavljati njenu krovnu organizaciju.

Hrabri - i posvađani

Oni vrlo mladi žele prije svega budućnost bez državnog skrbništva, budućnost "bez Putina". Isabelle Magkoeva pridružila se demonstrantima u prosincu 2011. i sada je jedna od predvodnica moskovskog pokreta Occupy. Ova profesorica japanskog jezika čvrsto je uvjerena u snagu svog pokreta: "Mi pripremamo revoluciju!" Ona ne dijeli političku nezainteresiranost svojih roditelja."Ima mladih ljudi u mojoj generaciji koji nemaju pojma o Sovjetskom Savezu. Za razliku od naših roditelja, mi se ne bojimo! I nismo toliko cinični. Mi vjerujemo da je moguće nešto promijeniti u našoj zemlji."

Neustrašivi, takvi su mladi demonstranti. Ali i bez nekog jasnog programa. Nedostaje im sadržaja koji bi ih povezivao. Oporbu čine kako aktivisti za zaštitu prirode ili gospodarski liberali, tako i nacionalistička desnica.

Njemački Pokret zelenih kao uzor

Čak se i unutar Koordinacijskog vijeća međusobno svađaju. Tako aktivistica Zelenih Jevgenija Čirikova kritizira svog kolegu u Vijeću Alekseja Navalnija da se skriva i da mijenja mišljenje poput kameleona. Za Jevgeniju Čirikovu odlučujući je bio utjecaj zelenog pokreta u Europi i u Njemačkoj. "To me iskustvo inspiriralo, jer takvo što u Rusiji još nije viđeno. U Njemačkoj sam na primjer vidjela da se ljudi uistinu bore za svoje ideje, da idu na ulice, utemeljuju pokrete odozdo, iz baze, a ne odozgo, po naredbi."

No većini građana u njenoj zemlji još nedostaje hrabrosti za takvo što. Čak i kad se demonstracije organiziraju i u drugim gradovima, a ne samo u St. Petersburgu ili u Moskvi, većina pripadnika srednje klase drži se podalje. Tridesetpetogodišnjaci i četrdesetogodišnjaci potpuno su posvećeni poslu i zaradi za obitelj. Nedostatak vremena i strah od osvete države, strah da će dospjeti na "crnu listu", drži ih podalje od prosvjeda. Većina pripadnika srednje klase ne želi svoju teško izborenu sigurnost dovesti u opasnost.

Stalno nova šikaniranja države

Poput Anastasije Mešerjakove, samohrane majke dvoje djece koja u Moskvi vodi dva uspješna restorana: "Zapravo želim samo jedno: da u našoj zemlji zakoni uistinu i važe. Kakva idelogija vlada? Lijeva, desna, liberalna ili socijaldemokratska? Iskreno, totalno mi je svejedno. Pitanje ideologije me uopće ne zanima." Ipak, i ona smatra da se zbog ograničavanja građanskih sloboda i srednja klasa počela politizirati i raspravaljti o ovakvim problemima u državi.

Ruska država takve poput Anastasije Mešerjakove drži pod kontrolom uhićenjima i drakonskim kaznama koje provodi nad prosvjednicima kao i ograničenjima prava na okupljanje. A i mnogim novim zakonima. No barem su u jednom svi oporbenjaci složni, sve do komunista - odbijaju paternalistički model Putinove vlade. Baš kao i starateljstvo, nametanje ili sankcije koji su se pojačali od Putinova reizbora.