Može li Rice ispuniti nade u poboljšanje američko-europskih odnosa?

Colin Powell bio je omiljen član Bushove vlade, barem što se tiče Europljana. U Europi se naglašavalo kako je Powell protuteža neokonzervativnim zagovaračima rata okupljenima oko potpredsjednika Chaneya i ministra obrane Rumsfelda. Powell je dakle za Europu bio simpatičan, glas razuma, advokat UN-a i stoga mnogi žale što odlazi s mjesta ministra vanjskih poslova.

Na njegovo mjesto stupa Condoleezza Rice, dosadašnja savjetnica američkog predsjednika za sigurnosna pitanja. Premda se ne možemo sjetiti da je u svojem mandatu savjetnice odlučno ustala protiv neokonzervativnih snaga Bushove administracije, s pravom se postavlja pitanje kakva će biti vanjska politika SAD-a u iduće četiri godine, posebice prema Europi? Poneki promatrači smatraju da će s gospođom Rice vanjska politika postati jasnija, bolje procjenjiva te da će ministarstvo vanjskih poslova dobiti na važnosti. Za razliku od nekih europskih država moć američkog ministra vanjskih poslova nije tako velika, jer vanjska politika se stvara u Bijeloj kući, a ministar vanjskih poslova samo „prodaje“ takvu politiku u inozemstvu. Powell je to činio i onda kada nije bio istog mišljenja. Za mnoge Europljane Powell je bio dobar dečko „good guy“ koji našalost nije naišao na dobar sluh u svojoj okolini.

Za Europljane na prvi pogled Conoleezza Rice možda ne izgleda tako dobra cura, „good girl“, da koristimo odgovarajući izraz u odnosu na njezina prethodnika Powella, ali za razliku ona ima sluha kod predsjednika. Činjenica da se do sada nije suprotstavljala neokonzervativnim snagama u Bushovoj vladi proizlazi iz činjenice da nije niti obnašala takvu dužnost, već je njezina zadaća bila dikretno savjetovanje predsjednika.

Njezino stajalište ne govori u prilog tomu da je ona dio tabora kojeg predvode Cheney i Rumsfeld. Treba se prisjetiti jeseni 2003. godine kada je iračka strategija bila sve problematičnija, Bush daje nalog Condoleezze Rice za korekture, što je ozbiljno razljutilo Rumsfelda. Time je Rice zadržala svoju neovisnost.

Rice je bila prva koja se javno ispričala za zlostavljanja u Bagdadskom zatvoru Abu Graib. „Potresena sam i sramim se”, izjavila je Rice i obečala istragu i kažnjavanje do najviših razina. Njezina tadašnja poruka je glasila: moć bez morala nema etike. Osim toga njezini nastupi uvijek su bili precizni i odgovori kratki.

Dva tamnoputa ministra vanjskih poslova zaredom i po drugi puta nakon Madeleine Albright jedna žena to pokazuje stanovitu otvorenost koju je malo tko ranije mogao očekivati od Busha i njegove ekipe. Koliko je nova ministrica Rice bliska Europi, o tome se može raspravljati. Powell je slovio europski, jer je u Bushovoj vladi djelovao liberalno i multilateralno, ali nije niti jedan dio svoje najvažnije faze života proveo je u Europi. Sasvim dukčiji slučaj je s Condoleezzom Rice. Tijekom studija bila je pod utjecajem Josefa Korbela, češkog židova i oca Madeleine Albright, koji je pobudio interes za rednju i istočnu Europu. Za vrijeme predsjedničkog mandata Busha seniora Rice je vodila odjel za istočnu Europu pri nacionalnom vijeću sigurnosti, a sudjelovala je i u pregovorima dva plus četiri oko ujedinjenja Njemačke.

Za Powella možemo kazati da su ga Europljani simpatizirali, ali nade koje su u njega polagali stanovnici starog kontinenta Powell nije ispunio. Za Rice pokazati će vrijeme koliko bi se mogla ispuniti europska očekivanja koja se temelje i koja obečava njezina biografija.