1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mobitel za seniore - kako iskoristiti kupovnu moć starijih generacija?

Nora Hertel3. lipnja 2004

Njemačko društvo postaje sve starije: za od prilike 35 godina, računaju demografi, svaki drugi njemački građanin bit će stariji od 50 godina, a svaki četvrti će čak imati više od osamdeset. To znači da se i proizvođači i ponuđači usluga moraju orijentirati na promijenjene potrebe potrošača.

https://p.dw.com/p/9ZSC
Foto: Bilderbox

Već sada se generacija 50 plus cijeni kao klijentela snažne kupovne moći, koja postavlja visoke zahtjeve i ne da se ”odkantati” jeftinom akcijskom robom. U essenskom dizajnerskom centru održan je stručni skup na kojem se raspravljalo kako se robe i usluge mogu prilagoditi potrošačima u zlatnim godinama.

Među brojnim mladim, hit dizajnerima i predstavnicima raznih poduzeća, vrlo lako se mogla uočiti jedna starija dama. Ruth Brand je jedna od malobrojnih sudionika ovoga skupa koja uistinu pripada ciljnoj grupi o kojoj se govori. Ona zastupa socijaldemokratsku radnu zajednicu 60 plus. S njezinih 75 nije morala iz izlaganja saznati kako su se s vremenom promijenile potrebe starijih ljudi u svakodnevici.

”U starosti su potrebna određena pomagala. Na primjer, da su tuševi u ravnini s podom, bez većih pragova koje se mora prekoračiti, da se u tušu može sjesti. Kupaonica je područje u kojoj se starijima češće događaju nesreće i to se mora uzeti u obzir. Ali, bitnih stvari ima i u kuhinji – sve dok sami o sebi vode računa: tako primjerice starijima nije jednostavno otvoriti poklopac staklenke" kaže Ruth Brand.

Pojedine su tvrtke već u svoju prodajnu koncepciju ugradile to da je u starijih ljudi elastičnost prstiju i snaga nešto slabija. Jedno veliko komunikacijsko poduzeće je nedavno najavilo da će na tržište izbaciti ”mobitel za seniore”, koji će imati veće tipke s jednostavnijim korištenjem. Tvrtka Ewalda Schultea odavno je već prepoznala potrebe starijih: on proizvodi namještaj koji bi im trebao olakšati svakodnevicu – na primjer, stolicu koja bi im trebala pomoći kod ustajanja, ili – seniorenboy:

”To su servirna kolica, koja su gore opremljena svjetlom. Dno se može izvući tako da se dobije pladanj koji se može staviti na krilo” objašnjava Schulte.

Bitno je ne samo poboljšati kvalitetu života starijih ljudi, nego valja mobilizirati kupovnu moć dobrostojećih seniora. No, starije mušterije ne može se tako lako smotati oko prsta kao mlađe – oni iza sebe imaju iskustvo, veće prohtjeve, a većinu stvari već posjeduju. Međutim, ne smiju dobiti dojam da su diskriminirani time što im se nude proizvodi specijalno proizvedeni za njih. Teško da bi netko od njih htio voziti porsche s povećanom armaturom, kako bi mogli bez problema očitati što pokazuje kazaljka za brzinu.

No, potrebama starijih ne moraju se prilagoditi samo proizvođači – i ponuđači usluga moraju neke stvari poboljšati, čemu se, uzgred rečeno, neće obradovati samo generacije starijih od pedeset. Umjesto kompliciranih automata za vozne karte u javnom gradskom prijevozu i na željeznici mogli bi biti postavljeni jednostavniji uređaji. Taksisti bi mogli porazmisliti o nabavci vozila u koja stariji ljudi mogu lakše ući i izići. Profesor Peter Zec iz dizajnerskog centra u Essenu pledira za razmišljanja u uslužnim djelatnostima po uzoru na američko: ”Pravi luksuz počinje tamo gdje imate nekog tko se o nekome brine. Uzmimo putovanja – ako me na primjer u zrakoplovu izvrsno poslužuje neka simpatična stjuardesa, onda mi je drago, odmah se osjećam puno bolje. Isto vrijedi i za hotele, ali i za kupovanje u trgovinama: ako imam trgovca koji se razumije u ono što prodaje i ako mi daje pometne prijedloge, onda mi je puno pomogao."

Vizija starosti u luksuzu, što istodobno donosi radna mjesta radnoaktivnim generacijama, zvuči privlačno. Generacija pedeset plus trenutno je uistinu uglavnom ciljna skupina snažne kupovne moći, koja je imala mogućnost stvoriti imutak. Broj stvarno siromašnih starijih ljudi proteklih je godina smanjen, rečeno je na skupu u Essenu. Ali s obzirom na trenutne rasprave o budućnosti mirovina upitno je hoće li si godine 2040 mnogi moći priuštiti ekstra-servis, ili će im biti problem kako financirati proteze. Mnogi ljudi srednje dobi, koji se danas bore za svoj posao, također se pitaju mogu li uopće nešto staviti sa strane za neke buduće dane. Dok danas Porsche izlazi s podatkom da je više od pedeset posto kupaca njihovih automobila starije od pedeset godina, pitanje je što će biti za tridesetak godina.