Modeli čuvanja djece u Europi
9. kolovoza 2008
"Kada govorimo o okvirnim uvjetima što se sve nudi kod čuvanja djece, imao s jedne strane Njemačku i Austriju koje polaze od toga da se čuvanje djece odvija u obitelji, a kasnije se djeca šalju na pola dana u dječji vrtić. Pri tome se ne radi toliko o pružanju potpore pri zapošljavanju majki, već prije o pripremama za polazak u školu. S druge strane Švedsku i Francusku gdje se djeca na čuvanje daju već vrlo rano i gdje se posebna pozornost tradicionalno daje spojivosti obitelji i zapošljavanju“, naglašava djelatnica austrijskog istituta za znanstvena istraživanja obitelji Sonja Dorfler.
Već od 10 mjeseci na čuvanje dadilji
Skandinavski model predviđa jaslice za djecu koja su navršila 10 mjseci i nudi vrlo fleksibilno radno vrijeme. Država jamči za svako dijete mjesto u takvoj instituciji, a troškovi se kreću prema socijalnim mogućnostima, ali ne prelaze 150 eura mjesečno.
Dječje skupine su malene, najviše desetero djece za koju se brinu dva odgojitelja. Jedan odgojitelj je učiteljica u dječjem vrtiću s završenom visokom stručnom spremom, a drugi je odgojitelj s završenom visokom stručnom školom.
Ecole Maternelle
U Francuskoj se za potpuno malu djecu nude jaslice, a nakon toga predškolski odgoj tzv. école maternelle koja stoji na raspolaganju za djecu od tri godine. Riječ je o državnoj obrazovnoj ustanovi koja je besplatna. Grupe djece su velike, slično kao jedan školski razred, ali sa dva odgojitelja. U ovom slučaju jedan odgojitelj je učitelj s završenim studijem, a drugi odgojitelj s završenom visokom stručnom školom.
"U Francuskoj école maternelle uživa veliki ugled. To je obrazovna ustanova. Tko ne šalje svoju djecu u tu instituciju šteti svojoj djeci i ometa daljnji razvoj obrazovanja. To je opće mišljenje. Radi se o velikom povjerenju u državu, drugim riječima radi se o dugoj tradiciji u kojoj država preuzima odgoj djece", kaže Dorfler. Belgija i Nizozemska imaju sličan sustav.
Visoka stopa nataliteta
Ovaj vrlo izraženi oblik institucionaliziranog čuvanja djece u svim je navedenim zemljama doveo do visoke stope nataliteta, kao i do visoke stope zaposlenosti kod žena. Njemačkoj i Austriji oživio je tradicionalni obiteljski model. U Njemačkoj je čuvanje djece izvan obitelji bilo prošireno samo u Istočnoj Njemačkoj. Međutim,u Njemačkoj se polako mijenjaju prilike, naglašava Dorfler.
"U Njemačkoj se već duže vrijeme stvari polako mijenjaju, postoji primjerice pravo na čuvanje djece, prije svega kada dijete navrši tri godine. U velikoj koaliciji u Njemačkoj, konzervativna ministrica obitelji van der Leyen pospješuje proširenje ponude u jaslicama kako bi se poboljšala spojivost obitelji i zapošljavanja", kaže Dorfler.
Postoje iznimke
Na jugu Europe čuvanje djece nije prošireno. U Italiji i Španjolskoj postoje modeli predškolskog odgoja za djecu od tri godine i to sa školovanim osobljem i besplatno, ali ta ponuda ne postoji širom zemlje već ovisi o mjestu stanovanja i regijama. Nešto drukčija situacija je u bivšim zemljama Istočnog bloka. Tako je za vrijeme komunizma čuvanje djece bilo besplatno, a s padom komunizma propao je i taj sustav. Polako se i tamo vraća model državnih struktura čuvanja djece.
Posebno izražajan primjer povlačenja države iz čuvanja djece, u Europi je Velika Britanija. Tamo se gotovo sve odvija preko privatnih dadilja, što je vrlo skupo i što si mogu priuštiti samo oni koji imaju bolja ili visoka primanja.