Mogu li Hrvati i Srbi zajedno pisati povijest?

Golubić je mjesto u Hrvatskoj, koje je prije rata imalo 500 stanovnika, a do danas se ondje vratilo njih stotinjak. Darko Gavrilović, direktor Centra za povijest, demokraciju i pomirenje iz Novog Sada, za Deutsche Welle objašnjava zašto su se srpski i hrvatski znanstvenici sastali baš u Golubiću: “Izabrali smo Golubić, jer je simbolizirao krv, težinu, muku i nesreću za vrijeme rata. A Golubić danas predstavlja jednu idiličnu atmosferu saradnje, mogućnosti i perspektive. On se oporavlja kao ptica Feniks.” Igor Graovac, direktor nevladine organizacije Dijalog iz Zagreba, kaže da je važno da se svaki narod suoči s vlastitom prošlošću: “Kada se koristi pojam pomirenje, on se, po meni, odnosi na pomirenje s vlastitom prošlošću, jer samo se tako možemo suočiti sa svojim grijesima. Važno je znati da smo često bili u poziciji žrtve, ali smo često bili i u poziciji počinitelja zločina. Dakle, moramo biti svjesni onoga što su nama drugi napravili i šta smo mi njima napravili.”

Nije lako - teško se živi

Darko Veselinović iz Golubića izbjegao je tijekom operacije “Oluja”. Od 1995. do 2002. godine boravio je u Vojvodini, a potom je odlučio vratiti se u rodni kraj. Pitamo ga kako živi: “Pa što se tiče međuljudskih odnosa, to je dobro. Ali, inače život je težak, nema baš posla. Evo ja imam curicu od tri godine i sinčića od 11 mjeseci.” Darka smo pitali zašto se vratio spaljenoj kući, koju je uz pomoć hrvatske države uspio obnoviti, ali je do obnove živio dvije i po godine u pomoćnom objektu, bez struje. “Pa, rodni kraj je rodni kraj. Gdje si se rodio, tu je najslađe.”

Na znanstvenom skupu u Golubiću sudjelovali su i političari iz Samostalne demokratske srpske stranke iz Hrvatske i iz Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. I oni su se dogovorili da ubuduće moraju više surađivati kako bi poboljšali položaj manjina u dvije države.

Autor: Dinko Gruhonjić

Odg. Urednik: Goran Prokopec