1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Molenbeek nije leglo islamista"

Doris Pundy12. veljače 2016

Briselska četvrt Molenbeek je nakon napada u Parizu postala poznata širom svijeta. Čak ju je i Donald Trump u predizbornoj kampanji nazvao „paklom“. U Bruxellesu raste otpor protiv tih optužbi.

https://p.dw.com/p/1HtkC
Foto: DW/D. Pundy

"Kada sam čula vijesti o napadima u Parizu, odmah sam se uplašila da bi to moglo imati neke veze s nama. Ali da su dečki, koji su ovdje odrasli, stvarno bili među atentatorima - to je bio pravi šok", prisjeća se Sarah Turine, povjerenica za mlade u okrugu Molenbeek. Nakon 13. studenoga 2015. ovdje su uslijedile svakodnevne premetačine po kućama i uhićenja.

Vrhunac je bio lov na atentatora Salaha Abdeslama koji se sakrio u kući broj 47 u ulici Rue Delaunoy. Policija je satima opsjedala tu kuću, snajperisti su bili raspoređeni po krovovima susjednih zgrada. Cijela četvrt je bila blokirana. Ubrzo su na lice mjesta stigli i novinari iz cijelog svijeta, kružilo je mnogo krivih informacija. Ovaj okrug je još i prije terorističkih napada u Parizu bio na glasu kao leglo islamista.

Tri mjeseca nakon toga u ulici Rue Delanouy ponovo vlada mir. U kući na broju 47 od tada nitko ne živi, prozori su zakovani daskama. "Mada je opet mirno, šok je još uvijek tu. Dobro je što sada mnogi u ovom okrugu žele razjasniti stvari i pozabaviti se uzrocima naših problema", kaže Sarah Turine. Ona priča kako ima puno novih projekata, čiji je cilj prije svega držati mlade podalje od islamističkih propovjednika.

„Žalosni pojedinačni slučajevi“

"U Bruxellesu nema geta, pa čak ni u Molenbeeku", objašnjava turistički vodič Erik Nobels grupi turista. On im želi pokazati pravi Molenbeek. Kaže da se ne smije sve njegove stanovnike trpati u isti koš. Za njega su radikalizirani mladići, o kojima su izvještavali svi svjetski mediji, samo žalosni pojedinačni slučajevi.

Erik Nobels
Turistički vodič Erik Nobels smatra da je riječ o pojedinačnim slučajevimaFoto: DW/D. Pundy

Ovog popodneva Erik vodi grupu od 25 turista. Skoro svi su Belgijanci, za strance je organiziran obilazak na engleskom jeziku. Grupa prolazi uskim uličicama iza tvorničkih zgrada izgrađenih uz kanal, koji Molenbeek dijeli od središta Bruxellesa. Desno i lijevo su niske jednostavne kuće, koje djeluju skromno, ali ne i zapušteno. Te kuće bi se mogle nalaziti bilo gdje u Bruxellesu. Ništa ne ukazuje na to da su ovdje odrastali potencijalni islamski ekstremisti.

Ulicom povremeno prolaze automobili, skoro svaki vozač kratko zastaje pored turista, gleda ih kroz prozor i onda bez komentara nastavlja vožnju. Pored grupe prolazi jedan čovjek i kratko sluša što vodič priča. A onda ljubazno klimne glavom, pozdravlja i ide dalje. "Jeste li tu na safariju?", viče netko ljutito na idućem križanju. Jedan dečko sa skateboardom ispod ruke spazio je turiste i prolazi pored njih glasno psujući.

"Sve je pretjerano"

Skupina turista šeće dalje i stiže u ulicu Rue de Ribaucourt. Ovdje je više ljudi zato što se u ulici nalaze čistionice, prodavaonice mobitela i trgovine s voćem i povrćem. Waafa smatra smiješnim to što je Bruxelles nakon napada u Parizu dospio na loš glas i što ga je Donald Trump nazvao "paklom". "Sve to je pretjerano! Poslije napada su ulice tjednima bile pune novinara, ali nakon toga je opet sve bilo posve normalno." Waafa radi kao prodavačica u jednoj arapskoj pekari. "Ja sam ovdje odrasla, moji susjedi su za mene kao moja velika obitelj. Tu se radilo o nekoliko mladića koji su mislili samo na gluposti, ali većina ovdje ne stvara probleme."

I turistički vodič Erik želi dokazati da u Molenbeeku ne vlada radikalni islam. On svoje turiste vodi u kulturni centar. To je zgrada s velikim prozorima i visokim prostorijama, slično kao u starim industrijskim postrojenjima uz kanal. "Pogledajte ovo! Da je Molenbeek islamistička četvrt, ovoga ovdje sigurno ne bi bilo!" Erik pokazuje četiri velike fotografije Afrikanaca na vanjskom zidu kulturnog centra. Na jednoj fotografiji je žena s golim grudima, na sebi ima samo dugu suknju.

Molenbeek
Na ulicama Molenbeeka sve izgleda kao i u bilo kojem drugom graduFoto: DW/D. Pundy

Mnogi su otišli u rat u Siriji

Erik stalno opovrgava tvrdnje da je Molenbeek leglo islamista: "To su pojedinačni slučajevi, nema razloga za strah." No Sarah Turine ne smatra da je sve tako jednostavno: "U ovoj četvrti skoro svatko poznaje nekoga tko je otišao boriti se u Siriji. Moramo spriječiti da se ti dečki vrate kao monstrumi i ubijaju ljude ovdje u Europi."

Ona zna da svojim programima za deradikalizaciju ne može doprijeti do svih mladih muškaraca u okrugu: "Iduće ljeto će za nas biti trenutak istine. Ljeti uvijek znatno poraste broj onih koji odlaze u Siriju. Tek tada ćemo znati je li naš rad bio uspješan."

Zadnja postaja turističkog obilaska je sjedište uprave u Molenbeeku. Tu radi Mohamed Abdeslam. Oba njegova brata su bila među atentatorima u Parizu. Erik priča o Mohamedovoj obitelji: "Roditelji su imali trgovinu ovdje u blizini koja je potpuno izgorjela u požaru. Budući da nisu bili osigurani, ostali su bez igdje ičega."

Sinovi su otvorili kafić, priča dalje Erik. No u kafiću su se počele prodavati droge pa su ga vlasti zatvorile. Obitelj je ponovo ostala bez svega. Nekoliko dana kasnije jedan od braće se digao u zrak u samoubilačkom atentatu u Parizu. Drugi je odbacio svoj prsluk s eksplozivom i od tada je bijegu. Iz Erikovih usta ova priča prije zvuči kao očajnički čin nego kao islamistički teroristički akt.