"Mozart 22"

Taj ljetni festival uvijek je bio mjesto okupljanja zvijezda glazbeno-scenskog svijeta i manifestacija velikog ugleda ali to što se ove godine sprema – ili bolje rečeno – već spremilo, jedinstveno je. Organizatori svečanosti planiraju, naime, postaviti sve njegove opere uključujući rane radove i fragmente, dakle 22, što naravno, nitko nikada nije napravio u okviru jednog festivala. No, projekt «Mozart 22» nije jedini razlog što je ovogodišnji festival u Salzburgu festival superlativa; na programu je ukupno 212 izvedaba u 40 dana, u kojima sudjeluje preko 500 umjetnika i kontingent od 242 000 karata. Ovogodišnje Salzburške svečanosti, recimo još i taj ne baš nevažan detalj, imaju budžet od gotovo 52 milijuna eura. No, s Mozartom ipak nisu počele, već s jednim dramskim komadom: «Pakleni strah» Johanna von Nestroya, koji je, usput rečeno bio rasprodan još u travnju. Za «Figaro», čija je premijera održana prošle srijede sa super zvijezdom Annom Netrebkom u jednoj glavnih uloga, ima sedam puta više potencijalnih kupaca nego što ima karata. Zvuči gotovo kao Svjetsko nogometno prvenstvo.

Kult Anne Netrebko

Maraton izvedaba Mozartovih skladbi započeo je s dva rana Mozartova djela. U srijedu je održana mega premijera: Figaro sa superzvijezdom Annom Netrebkom. Ljudi su stajali u dugim redovima ispred nove "kuće za Mozarta". Svi oni žele barem imati udjela u dolasku prominentnih gostiju, no prije svega u kultu Anne Netrebko. Ljubav, a u ovom slučaju ona dolazi lepršajući bijelim krilima, ljubav očarava i zbunjuje. Susanna voli Figara, Figaro voli Susannu, ali i grof ju voli, grofica ljubi grofa, koji nju pak više ne voli, a Cherubino, mladi paž, voli sve. No usred svega pojavljuje se mali kurir ljubavi koji bi mogao biti Cherobinov brat blizanac. On je rezultat mašte redatelja Clausa Gutha, koji se stalno pojavljuje, neočekivano sa svojim bijelim krilima i svoja bijela krila i perje pušta na ljude kao sniježne pahuljice. No kao što to s ljubavlju biva, ona postaje troma i jednoga dana u potpunosti isuši. U dvorcu grofa nastanjene su crne mrtve ptice, a sam dvorac prošao je mnogo bolja vremena. Fasada je trošna, tapete vise sa zidova, sve je pokriveno jesenskim lišćem. Vrijeme feudalnog gospodara je prošlo.

Apokaliptični "Figaro"

"Figaro" se često izvodio kao politički komad, kao revolucijska drama u kojem Figaro uskraćuje pravo grofu na prvu noć sa Susannom. Sve to danas nije više važno: Grof je odigrao svoje, a u dvorcu vlada atmosfera kraja svijeta. Redatelj Claus Guth vrlo dobro je ukompnirao usporenje komada, ponekad vrijeme gotovo da je stalo, figure se kreću u usporenom snimku. Tempo je smanjio i dirigent Nikolaus Harnocourt. Odjednom stiče se dojam da su note počele disati, da su dobile toliko zraka da nanovo formuliraju Mozartove misli. Ono što je dirigentu Harnocourtu s Bečkim filharmoničarima ovdje pošlo za rukom graniči s pravim čudom. Još jedno malo čudo je ansambl pjevača – sastav opere zaista nije mogao biti bolji. Gotovo svi su bili na razini Anne netrebko, jer ona nije božica već jednostavno jako dobra sopranistica i pjeva i glumi ulogu služavke Susanne koketirajući nevino ali bez upadljivog ponašanja jedne dive. Zbog „posebnih zasluga“ Ruskinja Anna Netrebko dobila je od austrijskog Vijeća ministara obećanje da će primiti austrijsko državljanstvo. Kada bi uzeli u obzir posebne zasluge tada bi zapravo cijeli ansambl ove izvedbe zaslužio austrijsko državjanstvo.