Mozarta i Kafku ubili liječnici

U svojoj najnovijoj knjizi njemački autor Jörg Zittlau iznosi rezultate svog istraživanja kroz arhive i sačuvanu dokumentaciju medicinara koji su svojevremeno liječili neke od najpoznatijih osoba – od Kafke, Mozarta, Freuda, preko Beethovena i Napoleona, pa sve do supruge nekadašnjeg predsjednika Argetine, Evite Peron.

Franz Kafka – protiv tuberkuloze – oblozi s ledom

S obzirom da je prije svega bolovao od hipohondrije, Kafka je vrlo često i rado boravio u lječilištima. No, možda upravo zbog te pretjerane brige i straha za vlastito zdravlje, koje su kao takvo, navodno prepoznali i njegovi liječnici, u trenutku kada se razbolio od tuberkuloze, nitko nije reagirao kako treba.

Tako je primjerice, kada bi iskašljavao krv, Franz Kafka od svog liječnika dobio tek sirup protiv kašlja. Kako mu to nije puno pomoglo, jedan drugi liječnik mu je direktno u grlo uštrcavao alkohol, a bilo je i prijedloga da u trenutku "kada mu zbog kašlja ponestane zraka, neka na grlo stavi obloge s ledom".

Na njegovoj smrtovnici je kao uzrok smrti bila navedena – slabost srca, iako je zapravo umro od tuberkuloze; zbog koje pred kraj svog života više gotovo nije mogao ni govoriti, jesti, a niti piti.

Friedrich Nietsche – luđak koji boluje od sifilisa?

On je bolovao od kronične reume, glavobolje, slabog vida i čestog povraćanja, zbog čega su ondašnji liječnici pretpostavili da se radi o migreni, no nažalost, nisu mu znali pomoći. Zbog jakih bolova i njegov je duh sve više slabio pa ga je liječnik, nakon svega nekoliko minuta pregleda, jednostavno proglasio – ludim.

Kasnije, jedan je neurolog kod Nietschea dijagnosticirao sifilis. No, s obzirom da je općepoznato da se ova bolest prenosi isključivo spolnim putem, a Nietsche, navodno, nikada nije imao niti jedan seksualni odnos, može se reći da je i u ovom slučaju liječnik pogriješio. Danas se polazi od toga, da je jedan od najvećih filozofa 20. stoljeća bolovao od demencije izazvane tumorom na mozgu.

Sigmund Freud – 33 operacije i eutanazija kao jedini izlaz

Psihoanalitičar Sigmund Freud još je u svojim mladim danima bolovao od depresije, takozvanih prisilnih neuroza, išijasa i boginja.

Kasnije je dobio i reumu, redovite napade migrene kao i kroničnu upalu sinusa. Operiran je po prvi put u trenutku kada je kod njega dijagnosticiran tumor usne šupljine (vjerojatno kao posljedica jakog pušenja). No, već ova prva operacija nije protekla uspješno: ne samo zbog jakog krvarenja, već i stoga što mu kirurg nije odstranio cjelokupno rakom zahvaćeno tkivo, pa se tumor mogao i dalje širiti.

Nakon ove operacije, slijedile su još 33. Freudu su tako malo po malo, liječničkim greškama i krivim procjenama odstranjene limfne žlijezde, dijelovi čeljusti i nepca. Pošteđena nije bila ni sluznica kao ni dijelovi jezika. No, silne operacije nisu mu donijele nikakva olakšanja, samo novi niz problema i bolova. Stoga ne čudi da je zbog, između ostalog, kočenja lica, gluhoće i tinitusa, ubogi Freud jedini izlaz vidio u vlastitoj smrti. U tome mu je, prema njegovoj želji, pomogao kućni liječnik – dajući mu prejaku dozu morfija.

Wilhelm II – od rođenja pod LSD-om

Još prije nego se uopće rodio, posljednji njemački car nije imao sreće s liječnicima. S obzirom da je u utrobi ležao naopako, znači, s nogama prema naprijed, što je kod majke izazvalo neopisive porođajne muke, liječnici su joj za ublažavanje bolova dali kloroform. Već nakon nekoliko minuta bolovi su prestali ali s njima i trudovi. Kako bi nastavili s porodom, liječnici su Wilhelmovoj majci morali dati takozvani tolkorn – koji je jedan od glavnih sastojaka poznate sintetičke droge LSD.

Drugim riječima, posljednji njemački car ovaj je svijet ugledao pod utjecajem droga i jakih lijekova.

No, to nije bilo sve. Za vrijeme poroda njemu su nanesene i tjelesne ozljede: u gornjem dijelu ruku kao i u laktovima Wilhelmu su za vrijeme poroda ispali zglobovi iz kostiju. To prvo danima nitko nije primjetio a kasnije je liječnik i ovoga puta kao „najbolji lijek“, propisao stavljanje hladnih obloga. Zbog svega toga ova se ruka nikada nije mogla pravilno razviti te je zauvijek ostala nepokretna.

No, za malog je Wilhelma, usprkos svemu, najgora trauma bila da ga, zbog porođajnih muka koje je morala proći kako bi ga donijela na svijet, vlastita majka nikada nije voljela niti se ikada željela za njega brinuti.

Posljednji njemački car je, povrh svega, upravo zbog toga, tijekom cijeloga života patio i od raznoraznih neuroza i depresija.

Evita Peron - operirana bez pristanka

Supruga nekadašnjeg argentinskog predsjednika, dugo je vremena patila od jakih bolova u donjem dijelu trbuha. Iako ju uopće nije pregledao, njezin joj je kućni liječnik „po kratkom postupku“ počeo redovito davati injekcije morfija. No, kako ni to nije pomoglo, njezin je suprug Juan Domingo Peron u dogovoru s liječnikom odlučio da ju „tajno, bez njezine suglasnosti“ podvrgne operaciji. Umjesto morfija Evita je dobila injekciju narkoze. Za vrijeme operacije se ispostavilo da mlada žena boluje od karcinoma grlića maternice koji je već zahvatio sve spolne organe kao i jetru. No, ni činjenica da su joj za vrijeme iste operacije izvadili sve spomenute organe kao i dio crijeva, život Evite Peron više se nije mogao spasiti. Umrla je oslabljena i iznemogla u tek 33. godini života.

Wolfgang Amadeus Mozart – meningitis kao obična gripa

Mozart je već u ranom djetinjstvu morao uzimati jaka sredstva protiv epilepsije. Kasnije je kod njega dijagnosticiran šarlah, iako današnji znanstvenici polaze od toga da je, s obzirom na jaku, kroničnu groznicu i visoku temperaturu, Wolfgang Amadeus Mozart najvjerojatnije bolovao od upale potkožnog tkiva. Kada bi se malo od toga oporavio patio bi od reume zglobova i raznih infekcija. U malo kasnijoj životnoj dobi, ovim su se bolestima „pridružile“ i depresije, bolovi u leđima, umor, kao i česte nesvjestice.

Najveća liječnička greška počinjena od strane Mozartova liječnika, i koja ga je na kraju stajala i života, bila je da je upalu moždane ovojnice, znači, meningitis, „zamijenio“ s „vrućom groznicom“. Sam taj naziv upućuje da liječnik zapravo ni sam nije imao pojma što njegovom pacijentu nedostaje, a kamo li da je bio u stanju pomoći mu. Izuzetno visoku temperaturu kao i nepodnošljive glavobolje, njegov je liječnik jednostavno pokušao „ublažiti“ hladnim oblozima.

Autor: bild / gp / žt

Odg. urednik: Anto Janković