Mračna sjenka nad novim predsjednikom

U džunglama Kolumbije već godinama se vojska bori protiv lijevo orijentiranih pobunjenika pokreta FARC, "Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije". Bivši predsjednik Alvaro Uribe je poticao borbu baš svim sredstvima, ne na kraju i jezovitim nagradama svojim vojnicima: svaki mrtav pobunjenik znači uspjeh, takozvani "positivo" i on se nagrađuje; novcem, danima odmora ili unapređenjem. Vojnicima nije dugo trebalo da shvate kako mrtvi ne govore - i kako ne mogu dokazati, da li su bili pobunjenici ili tek siromasi. Ta praksa nagrada se pretvorila u strahovit zločin koji je vrhunac doživio početkom 2008. Sumnjivi "posrednici" pozivali bi mlade ljude bez posla iz glavnog grada Bogote i nudili im "posao" u 600 kilometara udaljenom gradu Ocanã. Tamo su im navlačili uniforme - i ubijali kao navodne pobunjenike FARC-a.

Stravična predstava

Majke žrtava još uvijek ne mogu shvatiti, što se to dogodilo njihovim sinovima: "Rekli su mi da su ga vidjeli u Bogoti u dva sata poslije podne. Ovdje u Ocani su mi pak rekli da je dan kasnije u pola pet ujutro već bio mrtav. Zašto?"

Vojnici su takozvano "mjesto okršaja" pažljivo ukrašavali - oružjem, vojnom opremom i radiostanicama, a nevoljnike koje su došli u potragu za poslom, preoblačili u vojnike. Druga majka svjedoči: "Liječnik i sudac su mi rekli da je poginuo u borbi 5. ožujka u 2 sata i 45 minuta. Ali moj sin je uopće napustio kuću dan prije u pola devet. Nije više imao niti istu odjeću, a na noge su mu navukli čizme."

U međuvremenu državno tužilaštvo istražuje čak 1.300 takvih slučajeva ubojstva "pobunjenika". Majke žrtava su sumnjičave, da li će ikad biti otkriveni počinioci - ali se nadaju i dalje: "Proces mora sve istražiti, to ne može tako ostati. Nećemo imati mira i to ne smije ostati nekažnjeno - makar znam da je Kolumbija zemlja bez zakona."

"Prigovaraju mi i da sam bio preoštar"

Ipak, i u Kolumbiji se podigla velika prašina oko ovih slučajeva brutalnih ubojstava i "falsos positivos", lažnih pobunjenika. Zapovjednik stožera je podnio ostavku, ali je i priznao kako je bilo još takvih lažnih "uspjeha". U svemu tome se mora postaviti i pitanje političke odgovornosti - predsjednika Uribea i osobito njegovog ministra obrane i budućeg predsjednika, Juana Manuela Santosa. Santos pak tvrdi kako nije znao ništa o ovim zločinima i kako je učinio sve da kazni odgovorne: "Kada smo otkrili što se zbiva, postupili smo konzekventno i još nikada nije bilo toliko drastičnih kazni. Otpustili smo iz vojske 28 časnika i dočasnika i tri generala. I više od toga: danas me se napada i da sam bio previše oštar. Mi smo ispravili problem i poduzeli smo mjere koje su odmah pokazale rezultate."

Usprkos ovakvom strahovitom zločinu iz koristoljublja, u Kolumbiji nije jednostavno istjerati pravdu. Jer vlada u Bogoti stalno ističe kako rat i borba protiv pobunjenika još uvijek traje. Camilu Gonzalesu Pozou iz Instituta za demokratski razvoj je već dosadio taj izgovor vlade: "Te vladine fraze o borbi protiv pobunjenika su, po mom mišljenju, već potpuno otrcane. Santos mora naći neke nove. Kod Uribea je za sve bio kriv rat i FARC: kada je riječ o nezaposlenosti, kriv je FARC, kada su se ubijali lažni pobunjenici, i za to kriv FARC. Kada Kolumbijom haraju paramilitarne skupine, i za to su krivi pobunjenici. Svi ti izgovori su se istrošili."

Autor: Gottfried Stein (aš)

Od. ur.: A. Legović