Na Hvaru održan 9. Prix Marulić

vaca.

Iako su mnogi predviđali da će otkriće televizije otjerati radio u zaborav, to se nikada nije dogodilo. Zvuci iz radio prijemnika i dalje nas prate u svakodnevnom životu, no za jednu grupu ljudi radio je ostao i smisao života. To su radiofonski umjetnici – oni gotovo posvećeno oblikuju riječi, glazbu, šumove i tišinu i na kreativne načine koriste prednosti radija. Slušatelju ostavljaju stvaranje završnoga sloja značenja i oblikovanje vlastitih slika prema maštovitim zvučnim zapisima. A koje su među 39 emisija u konkurenciji pobijedile na devetom festivalu igrane i dokumentarne radio drame Prix Marulić?

U natjecanju dokumentaraca veliku je nagradu osvojila priča koja se temelji na legendi o redovniku svetom Brendanu koji je navodno bio prvi evropljanin koji je prešao Atlantik. On je, naime u šestom stoljeću putujući preko oceana pronašao obećanu zemlju. Autor tog maštovitog i duhovitog dokumentarca je Kanađanin Chris Brooks. Nagrada Prixa Marulić, koja uključuje i novčani iznos od 4000 eura dobro će mu doći, jer Brooks je jedan je od rijetkih nezavisnih radijskih autora u toj zemlji. Pitali smo ga koliko mu je kao samostalnom umjetniku danas teško preživjeti od radijskog stvaranja: «Isključivo od radijskog stvaralaštva uspijevam živjeti jer svoje radove uspijevam prodati stranim stanicama, ne mogu se osloniti samo na naš javni radio. Volim tako raditi jer mi omogućava da se bavim temama koje me privlače i zanimaju, no moram priznati da mi ponekad nedostaje timski rad, a i bolji tehnički uvjeti produkcije...» - rekao je Bruks koji je u emisiji «Obećana zemlja svetaca» pokušao istražiti različita shvaćanja i tumačenja Raja: «Ovu sam emisiju radio za Irski radio RTE. Stručnjaci se već dugo spore je li taj irski redovnik Atlantik prešao zaista ili samo u mašti. Legenda, naime, kaže da je na putovanju otkrio obećanu zemlju - čarobne otoke s pticama koje govore, plutajuće stupove od kristala i tako dalje. No, u emisiji pitanje Raja postavljam šire – jer to se mjesto može nalaziti i u čovjekovu umu. To je zapravo tema mojega istraživanja – potraga za duhovnim dokazima putovanja svetoga Brendana», kaže Kanađanin Brooks, kojemu se na pobjedničkom postolju Prixa Marulić pridružila i Njemica Beate Anders koja je na festivalu sudjelovala s radio igrom «Minotaur» - neobičnom interpretacijom staroga mita nastalom u produkciji Radija Berlin. Emisija svoju dramatičnost duguje snažnoj zvučnoj podlozi te novom pristupu toj priči o kojem govori sama redateljica Anders: «Mislim da smo svi mi zapravo Minotauri jer autor teksta Friedrich Durrenmatt pripovijedanjem radnje iz perspektiva tog mitskog bića – o kojem govori u treće licu, jer Minotaur ne zna ni govoriti ni misliti, već samo osjeća – razrađuje ideju da što se više približiš svojem neprijatelju – to mu postaješ sličniji, a upravo se to dešava Tezeju.

Glazba je vrlo važan dio drame jer to je balada – glazba i ritam prenose nam Minotaurove emocije...», ispričala je Anders. Ove su se godine i hrvatske emisije dobro plasirale: treće je mjesto u natjecanju dokumentaraca zauzela emisija Hrvatskog radija «Samo zajedno zovu se čovjek», dok je tek za nekoliko bodova velika nagrada u konkurenciji igranih radio drama izmaknula drami iste stanice «Psiha i druga djela». Za kraj priče o najboljim emisijama ovogodišnjeg Prixa Marulić, predstavljamo vam jednoga od najuglednijih radio dokumentarista, voditelja majstorske radionice feature-a EBU-a Edwina Brysa koji sudionicima festivala otkrio kako su dosegnuta radijska nebesa. «Svoje predavanje nazvao sam «Tri koraka do radijskih nebesa» jer se osvrćem na povijest radio-dokumentarizma. U godinama početaka – drugoj polovici 60-ih – otkriveni su prijenosni uređaji za snimanje. Neke ljude oni su toliko oduševili da su se počeli igrati poput djeteta s novom igračkom. Osjetili su snagu zvuka i čar izlaska na teren. To im je omogućilo da putuju i snimaju emisije o egzotičnim temama – lovu na slonove u Keniji ili Eskimima na Grenlandu. To je bio prvi korak – otkriće snage medija. Slijedilo je eksperimentiranje različitim dramaturškim formama. Trebalo je zadržati pažnju slušatelja tih 40 – 50 minuta trajanja emisije. Što znači da se u feature-u svake tri minute moralo nešto desiti. I tu se otvorila dodatna mogućnost estetskog promišljanja kompozicije...», rekao nam je Brys koji je kao treći i posljednji korak ostavio onaj danas možda i najvažniji, a to je razotkrivanje i analiza problema u našem društvu, i određena aktivistička angažiranost. A koliko će koraka trebati za pripremu desetog jubilarnog Prix-a Marulić još se ne zna, no dogodine Hrvatski radio i televizija slave velike okrugle godišnjice pa će i taj festival zasigurno biti posebno slavljenički intoniran.