Na Islandu prvi autobusi na vodik
21. prosinca 2004Island ima dvije stvari u neograničenim količinama: ribu i energiju. I to čistu energiju. Na tom vulkanskom otoku u blizini polarnog kruga ima više vrelih izvora i zemljine topline nego što je njegovim stanovnicima potrebno. Oni već danas svoju čitavu potrošnju električne energije pokrivaju iz obnovljivih energetskih izvora. Osim toga, devedeset posto stanova grije se pomoću geotermičke energije, odnosno koristeći zemljinu toplinu. Ti su rezultati za sada jedinstveni u svijetu.
No, još uvijek ima područja na kojima čak i besprijekorna islandska energetska bilanca može podnijeti poboljšanja. Naime, više od 180 tisuća automobila i dvije tisuće autobusa i dalje troše uvezenu naftu, isto kao i 800 ribarskih brodova. Zato Islanđani ubrzano rade kako bi i na tom području postali neovisni o cijenama barela na svjetskom tržištu. Kao gorivo budućnosti izabran je vodik, kojeg bi se pak moglo proizvoditi strujom iz obnovljivih izvora. Upravo to je cilj tvrtke Icelandic New Energy. Prvi rezultati te planirane energetske revolucije već se voze Reykjavikom: tri gradska autobusa koja vodik kao gorivo nabavljaju na posebnoj crpki. Šef tvrtke Jon Björn Skulason je optimističan:
”Autobusi voze bolje nego što smo očekivali. Ako i imamo problema, onda se uglavnom radi o uobičajenoj tehnici. Nasuprot tome, pogon na vodik radi bez kvarova. Sve u svemu, stvari se razvijaju bolje nego što smo se mogli nadati."
To je prva bilanca tri autobusa na vodikov pogon koji od jeseni prošle godine voze ulicama islandskog glavnog grada. Icelandic New Energy zajedničko je poduzeće islandskog investicijskog društva Vistorka, DaimlerChryslera, norveškog energetskog koncerna Norsk Hydro i naftnog koncerna Royal Dutch Shell. Sastav tog poduzeća jasno pokazuje da zanimanje za razvoj novih izvora energije pokazuju ne samo veliki energetski koncerni nego i proizvođači automobila. Tri autobusa na vodikov pogon samo su početak. No, da bi Islanđani ubuduće koristili vodik kao gorivo, nisu nužna samo moderna vozila nego i mreža specijalnih crpki. Skulason smatra da u početnoj fazi troškovi čak ne bi bili preveliki:
“Ako se smanje troškovi infrastrukture, onda za početak trebamo 15 do 20 crpki kako bi osigurali opskrbu čitavog otoka. Naravno, pod pretpostavkom da pronađemo proizvođača automobila koji je spreman testirati Island kao tržište za vozila na vodikov pogon. A tek onda kada ćemo jednog dana stvarno imati sve takve automobile, trebat ćemo oko stotinu crpki.”
No, sve je to i dalje samo budućnost. Predstavnici tvrtke Icelandic New Energy znaju da moraju pridobiti proizvođače automobila da pokrenu proizvodnju i to u velikim količinama. Zato svojim pozitivnim iskustvima žele uvjeriti DaimlerChrysler, Ford i druge. Planovi za iduće mjesece su već jasni, kaže Skulason:
“Nastavit ćemo testove kako bi prikupili daljnja iskustva. Osim toga, na cestama želimo imati i privatna vozila, a ne samo autobuse. Također planiramo uporabu vodika i za pogon brodova. Osim toga, naš cilj nije izrada studija na papiru, nego poticanje pravih pokušaja. Vrlo je važno nastaviti taj put."
No, proći će još dosta vremena dok će Islanđani svoj prvi brod opremiti vodikovim pogonom. Jer, još uvijek ne postoje dovoljno jaki specijalni motori koji bi mogli pokretati brodove. Istraživanja u tom smjeru već su započeta, ali će vjerojatno još potrajati. Skulason u svojim planovima ide korak dalje i čak razmišlja o budućem izvozu vodika iz Islanda u Europu:
“To je vizija. Prethodno smo napravili jednu studiju, ali je jasno da Island nikada neće postati zapadni Kuvajt. No, uvjereni smo da će u budućnosti postojati šansa za izvoz vodika.”
Ali najprije je red na proizvođačima automobila da počnu s proizvodnjom vozila na vodikov pogon. U svakom slučaju, Island dosljedno slijedi svoj glavni cilj: osloboditi se ovisnosti od uvoza nafte korištenjem vlastitih ogromnih prirodnih potencijala.