Na početku bijaše sol

Sol ne pomaže samo kod sprječavanja crvenih vinskih mrlja po tepihu, što je običan puk oduvijek znao. Sol je začin jelima, čarobno zaštitno sredstvo od vještica i zlih duhova, sol i kruh donose sreću kod useljenja u novi dom, ali prije sveg sol nekoga može učiniti bogatim.

Tako je barem nekad bilo. Prije 1000 godina slučajno su stanovnici Lüneburga otkrili podzemne slane naslage nad kojima su oni živjeli. Kako je sol važno sredstvo za konzerviranje živežnih namirnica, ljudi su solna nalazišta razgrađivali, a Lüneburg je kroz cvjetajuću trgovinu s bijelim kristalima rastao u bogati i moćni hanzeatski grad.

Bijelo zlato

Posvuda u Lüneburgu još i danas se nalaze svjedočanstva iz bogatog doba soli. U starom gradu automobili i bicikli voze preko kaldrme, pored brojnih starih kuća od pečene opeke, koje su gradile bogate patricijske obitelji. Tada su zabati i vrata bili izdašno ukrašavani kamenim rubovima, izrezbarenim figurama i razigranim kamenim ornamentima. Balustrade se permanentno guraju pred fasade, doksati strše prema prolaznicima. Barokni zabati gledaju visoko k nebu ili se simetrično, kao stube, dižu prema gore.

Ispod nakrivljenih kuća uvucite glavu

Duga prošlost ostavila je svoje tragove po gradu. Kud god se pogleda, sve izgleda zavinuto i nakrivljeno. Razgradnjom solnih nalazišta, nad kojima djelomično stoji Lüneburg, mnoge su kuće vremenom uronile u zemlju. Zidovi su se tako posavijali kao da su bili izloženi jakim vjetrovima, poneki zabati izgledaju kao da će se srušiti. Tko ulazeći u ove male kućice na uvuče glavu, mogao bi zaraditi kvrgu.

Od soli do kupališta

Od 1980. godine u Lüneburgu se više ne vadi sol. Tvornica soli, koja je još 956. godine bila započela s radom, danas je preuređena u muzej. Sol više nije glavno zanimanje, ali zato jest trgovina. Oko 70.000 stanovnika, u međuvremenu, zarađuje svoj kruh pružanjem usluga, trgovanjem ili preradom proizvoda. A lineburška sol? U njoj se danas kupaju gosti u Lječilišnom centru.

U ušima šum vode

Lineburška scena sastaje se u «vodenoj» četvrti. Tu su u srednjem vijeku živjeli ribari, brodari, proizvođači solnih bačvi i pivari, koji su vodu koristili za svoje poslovne potrebe. Ljeti se ovdje sjedi ili stoji ispred vjetrom iskrivljenih srednjevjekovnih fasada koje gledaju ravno na staru luku, do ušiju dopire šum vode i brbljanje sa susjednog stola. U hladnijim danima četvrt pokatkad zavije gusta magla.