Nagrađen "Put lubenica"

Priznanje „Zlatna Antigona“ za Schmidta ima posebnu težinu jer, osim što su se u konkurenciji našli radovi iz filmski jakih zemalja poput Francuske, Španjolske i Italije, Montpellier je poznat i po filmski izuzetno obrazovanoj i zahtjevnoj publici. Scenariji filma zajedno s redateljem Schmidtom potpisuje Ognjen Sviličić, a jaku glumačku ekipu predvode Krešimir Mikić, Leon Lučev, Emir Hadžihafisbegović i Ivo Gregurević.
Strahote trgovine i krijumčarenja ljudi – osjetljiva je i vrlo aktualna tema kojoj je Schmidt u svojem nagradivanome filmu „Put lubenica“ odlučio pristupiti kroz priču inspiriranu istinitim dogadajem o dvanaestero ilegalnih imigranata koji su se utopili u rijeci Savi, na granici Hrvatske i Bosne i Hrvatske. Schmidtov rad priču donosi kroz oči mlade Kineskinje, koja izgubi oca u toj nesreći, te odnos izmedu nje i bivšeg vojnika Hrvatske vojske, liječenog narkomana koji pati od PTSP-a i koji je u ratu izgubio sve. Iako, dakako, Schmidt vjeruje o svoj film, reakcije koje je dobio u Montpellieru iskreno su ga iznenadile: "Nakon te svečanosti „odvukli“ su me u nekakav disko – klub – ja nisam bio u disku jedno 15 godina – ali kako je bila dobra atmosfera, otišao sam. I tamo su me okružili mladi ljudi, 20-godišnjaci koji su gledali moj film i koji su bili jako veliki navijači toga filma. To me baš iznenadilo jer sam mislio da će ovaj film, budući da u svoj strukturi nema ništa avangardno ili revolucionarno, biti zanimljiviji srednjoj generaciji kojoj i sam pripadam."
Uz ugled i prestiž, „Zlatna Antigona“ Montpelliera za Schmidtov film ima i jednu izuzetnu prakticnu vrijednost. Ona, naime, uključuje "praktički 45 tisuća eura distributeru filma u Francuskoj. Mi smo već dobili dva poziva i radit će se osam filmskih kopija „titlanih“ na francuski. Četiri pokrivaju Pariz i okolicu, a četiri ostatak Francuske i mi ćemo s osam kopija ići u redovnu distribuciju u Francuskoj", priča Schmidt.
Iako niz nagrada govori suprotno, film „Put lubenica“ u hrvatskim medijima nije bio prihvaćen s prevelikim entuzijazmom. Schmidt je podsjetio: "Ako prolistate arhivu članaka o filmu onda ćete pročitati malo toga lijepoga. Imam osjećaj da je većina kritičara, barem ovih koji drže hrvatski tisak, mene smatralo otpisanim i smatrali su me autorom na odlasku. Nisu se htjeli pomiriti s tim da još nije vrijeme za moj kraj. Očekivali su da je to moj zadnji film… U tom je stilu bila intonirana čitava kampanja o nekakvom pritisku na žiri u Puli i sličnim glupostima."
Iako je odlično prihvaćen na međunarodnim festivalima, hrvatskom filmu nedostaje kvalitetan sustav internacionalne promocije, smatra Schmidt te dodaje: "Treba nam sistem, da ne ovisi više o producentu ili redatelju koji troše svoj osobni novac da bi slali kopije u svijet. Mi nemamo sistematski razraden plan, jer kada završite film o vama nitko više ne brine. Sve ovisi o vama, a drugima je svejedno."
Dodajmo na kraju da se „Put lubenica“ iz Montpelliera vratio s još jednom nagradom – onom za najbolju glazbu autora Miroslava Škore.