Najbolji kupac je onaj koji se sam poslužuje

Moj dan šopinga počinje u robnoj kući IKEA, točnije u kantini švedske firme. Nakon što sam sama napravila kavu i natočila sok, krećem prema odjelu sa tkaninama. Svojoj majci želim za Božić pokloniti platno. Teške valjke s platnom moram sama prevrtati, staviti na stol za rezanje, izmjeriti i odrezati.

Tu je ipak i jedna prodavačica. Ona stavlja platno na vagu i lijepi na njega cijenu. Paketić stavljam u veliku plastičnu vrećicu i na putu prema blagajni nailazim na još nekoliko uobičajenih potrepština: svijeće, ubruse, sredstva za dekoraciju. Puno toga je suvišno, ali nevjerojatno povoljno pa ne mogu odoljeti.

Sam svoj blagajnik

Na blagajnama za samoposluživanje, namijenjene kupcima koji plaćaju karticom i imaju najviše 15 artikala, manje je gužve nego na ostalima na kojima rade blagajnice. Čitam upute na monitoru skenera i postupam po njima. Stariji par pored mene djeluje nesigurno. Odmah je tu dobro raspoložena trgovkinja Katja. „Jeste li već skenirali – ne – onda ću vam pokazati kako to funkcionira. To je odlična stvar. To osobito vole muškarci. Vidite, ovdje imate dugme, njime upalite crveno svjetlo, drugoga svjetla i nema. I sad samo provlačite artikle.“

Katja je stalno u pokretu. Sitna crnokosa prodavačica vrlo brzo broji koliko artikala čovjek ima u kolicima, uspoređuje prebrojano s onim što stoji na monitoru skenera. Većina kupaca treba njezinu pomoć. Nakon dva sata Katji dolazi zamjena, kao i svim drugim suradnicima IKEA-e. „Nije to samo stajati na blagajni i raditi klik, klik, klik. Čovjek mora biti vrlo pažljiv. Nakon dva sata čovjek osjeti da je to naporno i dobro je da onda dođe zamjena, jer kad je čovjek umoran lakše postane agresivan.“

Vaga protiv prijevare

Za svoj poklon majci svakako još trebam slatkiša. Idem u Real. Četvrtina njegovih prodavaonica već ima blagajne za samoposluživanje.

I u ovom super-marketu je za sve blagajne sa skenerima mjerodavna jedna blagajnica. Ali, ovdje mogu kupiti koliko hoću stvari. Jedini je uvjet da sve mora stati na vagu veličine oko jednog četvornog metra, koja stoji pored skenera. Vaga odmah provjerava odgovara li ono što sam spremila u vrećicu skeniranom artiklu. „Mogla bih pokušati biti vrlo lukava i skenirati jeftiniji artikl, a spremiti skuplji. Vaga odmah daje signal i moja suradnica vidi da tu nešto nije u redu.“

Gube li blagajnice radna mjesta?

Kerstin Mels je šefica na blagajnama. Za nju i njezine suradnice su postaje za skeniranje dobrodošla promjena svakodnevice na blagajni. Ali, šef Vijeća zaposlenika kod Reala Franz Heinrich je sumnjičav. On strahuje da će dugoročno blagajnice biti pretvorene u obične prodavačice. One su jeftinije, zarađuju neto oko 1.000 eura manje na godinu. „Ona više nema nikakve veze s blagajnom. Ona pakira, skenira, pomaže kupcima kod pakiranja, ali nema nikakve veze više s novcem. Kupac odlazi na postaju za plaćanje, plaća karticom ili gotovinom na automatu. Time se gubi zanimanje blagajnice. Nju se plaća bolje jer ima posla s gotovinom, s novcem.“

I neki kupci misle slično: „Ako se time ne gube radna mjesta, onda to može biti dobro. Ali, ako se tako gube radna mjesta, onda ću i ja radije stati u red na blagajni.“

Moj božićni poklon je pun. Jedna od 2.500 paketnih postaja Njemačke pošte za samposluživanje je odmah iza ugla. Ali, ja više nemam volje za samoposluživanje. Sutra ću paket predati čovjeku na pošti.

Autor: Svenja Pelzel / Anto Janković

Odg. urednik: A. Šubić