Nasilje u njemackim skolama
15. siječnja 2004Oglas
Nasilje u njemackim skolama sve vise raste i to ne samo u socijalno ugrozenim sredinama. Snazan pritisak na ucenike da postizu sto bolje rezultate s jedne strane, a s druge stane sve veca osamljenost medju mladima, dovodi do porasta agresivnosti djece i omladine. Sve je vise ucenika koji su vec u najranijoj dobi izlozeni fizickom i psihickom zloostavljanju u razredu, no i nastavnici kao i roditelji pred tom cinjenicom rado zatvaraju oci. Nakon krvoprolica u gimnaziji u Erfurtu u travnju 2002. godine, kada je jedan ucenik ubio 16 ljudi - ucenika i nastavnika, u Njemackoj se o temi nasilja u skolama na veliko raspravljalo. Od tada je proslo dosta vremena i ta je tema ponovno gotovo pala u zaborav. No za ucenike je to i dalje svakodnevnica. Upravo se tom temom bavi 33-godisnja redateljica i kazalisna pedagoginja Kirstin Hess koja radi u Kazalistu mladih u Düsseldorfu. Sa svojim kazalisnim komadima koji prikazuju nasilje u skolama ona je rado vidjeni gost u brojnim skolama, a ucenici su zahvalni da se o njihovom problemu progovara na takava nacin.
U skolama vlada rat. Martinu je svega 12 godina, a dosao je do tocke u kojoj mu je sve svejedno. Godinama ga zloostavlja Patrik, ucenik iz njegovog razreda koji ga izruguje i fizicki maltretira. No Martin je odlucio da se za vrijeme skolskog izleta osveti Patriku. Za vrijeme setnje sumon, kad su se nasli na samo, Martin je Patrika oborio na tlo i prikljestio mu ruke na ledjima:
U ovoj sceni predstave "Slabiji" Martin inscenira jedno osobno iskustvo. On zeli da Patrik barem jednom osjeti kako je njemu svaki dan kad ga Patrik maltretira. U ovoj kazalisnoj predstavi radi se o izrazavanju moci i nemoci, o poimanju vlastitog i tudjeg iskustva nasilja. To su brutalne scene koje se svakodnevno odvijaju u njemackim skolama. Redateljica Kirstin Hess dobro se prisjeca takvih scena: "Takve situacije svi poznajemo - nasa djeca, i mi sami, a toga je bilo i u vrijeme nasih baka i djedova. U skolama uvijek ima onih koji su outsajderi, uvijek ima onih koji su jaki i mocni i onih koji su slabi. Iz takve je uloge tesko izici. U nasim kazalisnim predstavama pokusavamo pruziti barem utopijsku sliku o tome kako se takvo stanje moze promijeniti, kako se u skolama moze ophoditi i na drugaciji nacin. Time dajemo nas doprinos raspravi o nasilju u skolama. Pri tome treba isto tako traziti i prave, dublje uzroke nasilja u skolama," kaze Kirstin Hess.
Redateljica Hess i njena dva glumca iz Düsseldorfskog kazalista u pauzi predstave razgovaraju s nastavnicima, skolskim psiholozima i s brojnim ucenicima. Pri tome se cesto pokazuje da se u skolama o zrtvama nasilja vrlo malo govori - njih se gotovo niti ne primjecuje. Gotovo sva pozornost posvecuje se pociniteljima nasilja. Kazalisna predstava "Slabiji" zeli ukazati upravo na polozaj zrtve nasilja. Americki filozof Robert Brandom je o toj temi rekao: "Do nasilja dolazi kad se ne uspjeva razgovarati." Kazalisni tim zbog toga nakon predstave poziva sve prisutne na diskusiju o nasilju. Prve reakcije pokazuju koliko je takav rad na skolama neophodan, kaze Kirstin Hess: "Odjednom se o toj temi pocinje razgovarati - tako je i kod nas, i mi imamo one koji nisu uklopljeni, koji stoje sa strane, a zasto njima nitko ne pomaze? Onda se pocinju radjati ideje kako da se to stanje promijeni. Vjerujem da je onima koji su sami dio te dinamike nasilja, tesko diferencirati koja je tocno njihova uloga ili polozaj u tom ciklusu. No kada vide kako se nasilje negdje drugdje odvija -na primjer u jednom kazalisnom komadu - onda oni , kao promatraci, lakse mogu shvatiti koja je njihova vlastita uloga u tom ciklusu nasilja."
U predstavi "Slabiji" svedski pisac Mattias Andersson integrirao je religijske simbole i elemente bajki. To je jezik kojeg ucenici dobro razumiju i kontekst u kojem se postavljaju moralna pitanja. U predstavi nema odgovora na pitanje kako je na kraju ispao obracun dvojice neravnopravnih djecaka, no ucenici 7. razreda skole u Düsseldorfskoj cetvrti Rath odusevljeni su predstavom:
"Slabiji" je kazalisni komad koji pobudjuje nadu i ohrabruje jer pokazuje da nasilje nije sudbina protiv koje nista ne mozemo uciniti. Pitanje je koliko se kazalisnim predstavama grubijani i nasilnici mogu pretvorit i miroljubljive ljude. No nakon ovakvih predstava, ucenicima ce biti teze jednostavno okretati glavu u stranu kad vide slucajeve zloostavljanja u svom vlastitom razredu.
U skolama vlada rat. Martinu je svega 12 godina, a dosao je do tocke u kojoj mu je sve svejedno. Godinama ga zloostavlja Patrik, ucenik iz njegovog razreda koji ga izruguje i fizicki maltretira. No Martin je odlucio da se za vrijeme skolskog izleta osveti Patriku. Za vrijeme setnje sumon, kad su se nasli na samo, Martin je Patrika oborio na tlo i prikljestio mu ruke na ledjima:
U ovoj sceni predstave "Slabiji" Martin inscenira jedno osobno iskustvo. On zeli da Patrik barem jednom osjeti kako je njemu svaki dan kad ga Patrik maltretira. U ovoj kazalisnoj predstavi radi se o izrazavanju moci i nemoci, o poimanju vlastitog i tudjeg iskustva nasilja. To su brutalne scene koje se svakodnevno odvijaju u njemackim skolama. Redateljica Kirstin Hess dobro se prisjeca takvih scena: "Takve situacije svi poznajemo - nasa djeca, i mi sami, a toga je bilo i u vrijeme nasih baka i djedova. U skolama uvijek ima onih koji su outsajderi, uvijek ima onih koji su jaki i mocni i onih koji su slabi. Iz takve je uloge tesko izici. U nasim kazalisnim predstavama pokusavamo pruziti barem utopijsku sliku o tome kako se takvo stanje moze promijeniti, kako se u skolama moze ophoditi i na drugaciji nacin. Time dajemo nas doprinos raspravi o nasilju u skolama. Pri tome treba isto tako traziti i prave, dublje uzroke nasilja u skolama," kaze Kirstin Hess.
Redateljica Hess i njena dva glumca iz Düsseldorfskog kazalista u pauzi predstave razgovaraju s nastavnicima, skolskim psiholozima i s brojnim ucenicima. Pri tome se cesto pokazuje da se u skolama o zrtvama nasilja vrlo malo govori - njih se gotovo niti ne primjecuje. Gotovo sva pozornost posvecuje se pociniteljima nasilja. Kazalisna predstava "Slabiji" zeli ukazati upravo na polozaj zrtve nasilja. Americki filozof Robert Brandom je o toj temi rekao: "Do nasilja dolazi kad se ne uspjeva razgovarati." Kazalisni tim zbog toga nakon predstave poziva sve prisutne na diskusiju o nasilju. Prve reakcije pokazuju koliko je takav rad na skolama neophodan, kaze Kirstin Hess: "Odjednom se o toj temi pocinje razgovarati - tako je i kod nas, i mi imamo one koji nisu uklopljeni, koji stoje sa strane, a zasto njima nitko ne pomaze? Onda se pocinju radjati ideje kako da se to stanje promijeni. Vjerujem da je onima koji su sami dio te dinamike nasilja, tesko diferencirati koja je tocno njihova uloga ili polozaj u tom ciklusu. No kada vide kako se nasilje negdje drugdje odvija -na primjer u jednom kazalisnom komadu - onda oni , kao promatraci, lakse mogu shvatiti koja je njihova vlastita uloga u tom ciklusu nasilja."
U predstavi "Slabiji" svedski pisac Mattias Andersson integrirao je religijske simbole i elemente bajki. To je jezik kojeg ucenici dobro razumiju i kontekst u kojem se postavljaju moralna pitanja. U predstavi nema odgovora na pitanje kako je na kraju ispao obracun dvojice neravnopravnih djecaka, no ucenici 7. razreda skole u Düsseldorfskoj cetvrti Rath odusevljeni su predstavom:
"Slabiji" je kazalisni komad koji pobudjuje nadu i ohrabruje jer pokazuje da nasilje nije sudbina protiv koje nista ne mozemo uciniti. Pitanje je koliko se kazalisnim predstavama grubijani i nasilnici mogu pretvorit i miroljubljive ljude. No nakon ovakvih predstava, ucenicima ce biti teze jednostavno okretati glavu u stranu kad vide slucajeve zloostavljanja u svom vlastitom razredu.
Oglas