NATO ili EU?

Međunarodne mirovne snage na jugu Libanona nemoguće je sastaviti bez sudjelovanja Europljana, mišljenja je Javier Solana, visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku i sigurnost. Bez Eurpljana snaga neće biti, rekao je Solana u Bruxellesu. Zbog složenosti prilika i povijesti sukoba vrlo je teško stacioniranje kopnenih snaga, zato je važno da arapske zemlje prihvate mirovne snage. Međunarodna mirovna konferencija o Libanonu danas bi trebala pokrenuti proces primirja, rekao je Solana.
Osim primirja, glavna tema konferencije je sastavljanje multinacionalnih snaga. Raspravu o tome potaknuo je glavni tajnik UN-a Kofi Annan prilikom svog prošlotjednog posjeta Bruxellesu. Tada je već imao određene predodžbe o tome što bi snage trebale pružiti. U svakom slučaju, kontingent mora biti veći od sadašnjeg broja promatrača, koji su već stacionirani u Libanonu. «Snage moraju imati drukčiju akcijsku koncepciju i drukčiji mandat UN-ovog Vijeća sigurnosti, kako bi mogle operirati na jugu Libanona i kako bi stabilizirali stanje. To bi dalo vremena libanonskoj vladi da proširi svoj nadzor na jug zemlje i pojasni pitanje na koji način razoružati milicije».
Annan polazi od toga da će to libanonska vojska ili učini sama ili uz pomoć UN-a, ili pak da se Hezbolah sam razoruža ili prema nalogu Sirije. Temelj je ipak opsežan mandat UN-ovim snagama, što znači da se one mogu aktivno uključiti u borbe, kao što je to slučaju u Afganistanu.
Na konferenciji bi se trebao i jasno odrediti mandat. Trebaju li UN-ove snage osigurati crtu razgraničenja ili bi, kako to sam Izrael traži, UN-ove snage same razoružale Hezbolah. I na koncu pod kojim zapovjedništvom bi se nalazile UN-ove snage. Pod NATO-ovim vodstvom bi to bilo moguće, ali tada bi Amerikanci bili snažno zastupljeni što odmah dovodi u sumnju da je misija jednostrana.
Postoji mogućnost da snage predvodi Europska unija. Ona takvu mogućnost ne odbacuje. To potvrđje i sam Solana. On vjeruje «da su neke zemlje članice Europske unije spremne za takvo vodstvo dati svoje snage». No, Solana nije rekao koje bi to zemlje članice bile. Dosta toga ukazuje na Francusku, Italiju i Grčku. Svoju spremnost je pokazala i Velika Britanija.
Snage Europske unije već su angažirane u Afganistanu, na Balkanu i u Kongu. U međuvremenu postoji mnogo zagovornika da međunarodne snage u Libanonu predvodi EU kao i zapovjedništvo NATO saveza, a da bi pri tome mogle sudjelovati i snage trećih zemalja poput Rusije i nekih arapskih zemalja. SAD pak predlaže korištenje 10.000 turskih i egipatskih vojnika pod zapovjedništvom NATO saveza koji bi osiguravali zonu razgraničenja.