Neformalni summit EU-a i njegove posljedice

Nekoliko dana prije neformalnog sastanka na vrhu Europske Unije austrijski zastupnik u Europskom parlamentu Othmar Karas dao je oglas u kojem traži nestalu osobu i tekst: «Traži se predsjednik Europskog vijeća – gospodin Tony Blair. Od ljeta ove godine u toj funkciji nitko ga nije više vidio». Cijela stvar je zapravo šala – ali Karas je u ime mnogih u Bruxellesu govorio iz dna duše.

Blair predsjedava već četiri mjeseca Europskim vijećem. Kada je u srpnju preuzeo predsjedništvo na stolu se nalazilo brdo problema: kriza oko europskog ustava i prijepor oko financiranja Europske Unije za iduće srednjoročno razdoblje, da navedemo samo najvažnije. Nakon četiri mjeseca rezultati su porazni: problemi su netaknuti, ništa se nije dogodilo, apsolutno ništa. Rasprava o budućnosti Europe nije niti počela. Izlaz iz slijepe ulice oko ustavnog sporazuma nije na pomolu, jednako kao niti rješavanje prijepora oko financiranja Europske Unije. Britanski premijer nije uspio niti dan prije summita u pokušaju da u Europskom parlamentu za svoje namjere dobije povjerenje europskih zastupnika. Sve je više naznaka da postoji sve veća sumnja da li Blair kao predsjedavajući Europskog vijeća europske interese stavlja iznad britanskog blagostanja. Luxemburški premijer Jean Claude Juncker, poznat po svojoj ironiji, prije odlaska na neformalni summit izjavio je kako se osjeća kao student koji se priprema za ispit, ali koji ne zna sadržaj materije ispita.

Jučerašnji summit u Hampton Courtu na dnevnom redu imao je financijska pitanja samo zbog velikog pritiska pojedinih šefova država i zemalja članica kao i predsjednika Europske komisije. I prije početka summita pojedini novinari procijenili su da se radi o „bla bla summitu“, koji je trajao tek 400 minuta. Istočni Europljani strahuju da će od 2007. godine izgubiti subvencije oko koji je tek nedavno postignut dogovor.

A Blair? Blair bi najradije u Hampton Courtu razgovarao o reformi europskog socijalnog modela, što znači ništa drugo nego da svojim kolegama želi poručiti da sve ostale članice trebaju reformirati svoje socijalne sustave kao što je to već učinila Velika Britanija. To znači, manje socijalne države i više tržišnog liberalizma. Blair je uvjeren da samo na taj način Europa može opstati u globalnoj utakmici. Naravno da se može zastupati takvo mišljenje, ali kao predsjedavajući Europskog vijeća Blair ne bi trebao se praviti kao da ne postoji kriza oko financija i europskog ustava.

Problem – sam Blair?

No, ruku na srce, svima je bilo jasno da Blair nije prava osoba posrednika u ovoj krizi Europske Unije, jer zapravo Blair je dio problema. Pojedini promatrači u Bruxellesu cijelu stvar svode na formulu da je pravi problem upravo Tony Blair. Da na posljednjem lipanjskom sastanku na vrhu nije postignut dogovor oko novca i financiranja Unije odgovoran je ponovno Blair i njegove tvrde pregovaračke pozicije. Blair je o britanskom popustu uplaćivanja u europski proračun htio razgovarati samo ako se istodobno smanje subvencije za poljoprivredu, a to je već ranije bilo dogovoreno do 2013. godine. Blair je zapravo ljetos toliko polupao porcelana da je i sam svjestan da je ionako nemoguće sve što je polupano ponovno slijepiti.Nakon toga uslijedila je velika šutnja novog britanskog predsjedništva Europske Unije.

Bez europske strategije o globalizaciji

No niti nakon jučerašnjeg neformalnog summita Europska se Unija nije mogla dogovoriti niti oko strategije svladavanja posljedica globalizacije. Time je Blairov plan da krajem britanskog predsjedništva postigne dogovor oko srednjoročnog financiranja Europske Unije sve manje vjerojatan. No, ukoliko se u prosincu ipak dogodi čudo i Unija dogovori svoje financiranje tada će se to dogoditi ne zbog nego unatoč predsjedanja Tonyja Blaira.