1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nejednak tretman izbjeglica u EU-u

Daphne Grathwohl/Mehmed Smajić6. listopada 2012

Tko se odluči na bijeg u Europu može imati sreće. Ili proći loše. Ovisi o tome u koju zemlju najprije doputuje. Jer, razlike u tretmanu izbjeglica u članicama EU-a su još uvijek ogromne.

https://p.dw.com/p/16L1a
ARCHIV - Illegale Einwanderer stehen am 05.11.2012 hinter dem Zaun eines Auffanglagers in Kyprinos, Griechenland. Im Streit um illegale Einwanderung drohen Deutschland und andere EU-Staaten Griechenland mit der Wiedereinführung von Grenzkontrollen. In einer am Donnerstag in Brüssel präsentierten Erklärung fordern sieben Länder Athen auf, das Problem der illegalen Migration an der türkisch-griechischen Grenze in den Griff zu bekommen. Foto: Nikos Arvanitidis / epa dpa (zu dpa «Illegale Einwanderung - EU-Staaten setzen Athen unter Druck» vom 08.03.2012) +++(c) dpa - Bildfunk+++
Flüchtlinge in GriechenlandFoto: picture-alliance/dpa

Do kraja godine trebao bi stupiti na snagu zajednički europski sustav za ostvarivanje prava na azil. Jer, još uvijek se razlikuju životni standardi podnositelja zahtjeva za azil i kvaliteta njihovog zbrinjavanja u zemljama članicama EU-a. Također su primjetne razlike kada je riječ o procesu dobivanja azila. Anneliese Baldaccini, stručnjakinja za emigraciju u organizaciji Amnesty International, kaže da za zajednički sustav treba vremena: "Na europskoj razini imamo zajedničke standarde i odgovarajuće zakonodavstvo. Međutim, njihova primjena i formiranje infrastrukture u zemljama članicama, dakle primjena u praksi, će još dugo trajati."

Anneliese Baldaccini
Baldaccini: "Primjena pravila u praksi će potrajati"Foto: privat

700.000 izbjeglica iz Sirije

U Grčkoj, koja je pogođena najvećom frekvencijom izbjegica, infrastruktura je veoma loša. Prema informacijama grčkog Ministarstva vanjskih poslova, grčko-tursku granicu, dakle vanjsku granicu EU-a, prošle godine je dnevno prelazilo 500 ljudi. Situacija bi se mogla pooštriti. Ujedinjeni narodi procjenjuju da bi zbog građanskog rata Siriju do kraja godine moglo napustiti 700.000 ljudi. Siriju je do sada napustilo 300.000 osoba koje su utočište pronašle u susjednim zemljama, poput Libanona, Iraka, Jordana i Turske. Sirijske izbjeglice se teritorija EU-a ne pokušavaju domoći samo preko grčko-turske granice nego i preko Istočnih egejskih otoka.

Grčki policajci kontroliraju ljude
Grčko-tursku granicu prošle je godine dnevno prelazilo oko 500 ljudiFoto: Reuters

Anneliese Baldaccini poziva europske zemlje da prihvate te izbjeglice: "Koliko je izbjeglica od početka krize prije godinu i pol zaista došlo u EU? Oko 12.000. To nije veliki izbjeglički val Sirijaca. Naravno da se ovaj broj povećao, ali to nikoga ne treba uznemiravati. Međutim, neke zemlje moraju poduzeti određene mjere."

Grčka zbog dužničke krize ima velikih financijskih problema kod prihvata izbjeglica. Osim toga, Grčka još uvijek nema adekvatnog zakona kojim se reguliraju prava stranaca i azilanata. Grčka je više od 20 godina de facto useljenička zemlja. Od 12 milijuna stanovnika u međuvremenu je milijun ljudi stranog porijekla, procjenjuju grčke vlasti.

Jedinstveni standardi

Europska povjerenica za unutarnje poslove Cecilia Malmström kaže da su pregovori o zajedničkim europskim pravilima za azil u završnoj fazi. Ona kaže da Europska agencija za podršku azilu (EASO) pomaže zemljama u adekvatnom prihvatu izbjeglica, posebno maloljetnih osoba koji nemaju nikakvu pratnju.

Brod pristaje na obalu Lampeduse
Talijanski otok Lampedusa je jedan od glavnih ciljeva izbjeglica iz AfrikeFoto: AP

"Došlo je do poboljšanja. Neke zemlje su uvele programe za zaštitu. Neke s vrlo pozitivnim rezultatima, kao što je recimo Nizozemska. Zahvaljujući Frontexu, Agenciji EU-a za sigurnost vanjskih granica i Europskoj agenciji za podršku azila, vlasti u zemljama koje imaju posla s maloljetnim osobama bez pratnje imaju specijalne edukacije", kaže Cecilia Malmström.

Šefovi država i vlada deset mediteranskih zemalja trenutno na Malti razgovaraju o zajedničkoj sigurnosnoj i izbjegličkoj politici. Anneliese Baldaccini smatra da jedan ovakav sastanak nije znak podijeljenosti u Europskoj uniji. "To su paralelni procesi koji se pored sastanaka na europskoj razini odvijaju i na bilateralnim sastancima zemalja koje nisu članice EU-a. One nam mogu pomoći u rješavanju spcijalnih, regionalnih problema. Radi se o dijalogu. Međutim, to nije u suprotnosti sa zajedničkim sustavom za ostvarivanje prava na azil", smatra Baldaccini.