Mržnja prema Romima

Prije samo nekoliko dana, početkom travnja, u njemačkim medijima osvanuli su slijedeći naslovi: "Jedno romsko selo seli u Berlin" (Berliner Zeitung), i "Romska djeca "izluđuju"učitelje u Berlinu" (Morgenpost). Ovako nešto zapravo nije ništa novo i u njemačkim medijima se može naći gotovo svakodnevno. Ovakvi naslovi su obično i začinjeni raznim izvještajima o hrpama smeća u kojima žive Romi (ili ostavljaju iza sebe), o ilegalnom načinu dolaska do socijalne pomoći pa sve do klasičnih primjera gdje Romi prose na izrazito agresivan i kriminalan način.

Usprkos grijesima počinjenim tijekom Drugog svjetskog rata prema ovoj manjini očito čak ni Nijemci koji su inače spremni "bičevati" se zbog grijeha počinjenima nad pripadnicima drugih nacionalnosti i vjerskih pripadnosti, očito ne prezaju niti danas. Prema istraživanjima čak 44 posto stanovništva Njemačke je uvjereno da Romi već po svojoj prirodi tendiraju kriminalu, dok od deset upitanih, četvoro navodi kako im već sama prisutnost ove manjine u okolici gdje žive "stvara probleme i neugodu". Ono što tješi (ali i uznemirava) je djelomično činjenica, kako kaže profesort Wilhelm Heitmeyer koji se već godinama bavi ovim fenomenom, da gotovo nitko od ispitanih ne poznaje osobno čak niti jednog jedinog pripadnika manjine Roma i Sinta.

Raskalašen život uz pjesmu i konje?

"To je tipično za takozvani "anticiganizam". Stavovi nisu osnovani na iskustvima već na raznim projekcijama većinskog stanovništa. Doista je moguće prema Romima zauzeti negativan stav iako taj netko nikada osobno s njima nije stupio u kontakt", navodi i politolog Markus End. Ove predrasude proizlaze iz stoljetnih predaja punih klišeja; od toga da Romi i Sinti nemaju domovine, da su po svojoj prirodi nomadi, da su lijeni i kriminalni. U tome, kaže End, važnu ulogu igraju i mediji koji i dan danas podupiru ovu sliku. No, oni nisu jedini. I povijest literature je puna sličnih primjera. Cervantes, Shakespeare, Goethe pa čak i Günther Grass nerijetko su u svojim dijelima Rome opisivali kao kriminalce, lopove, divljake - ponekad su njihovi likovi širili strah no često su im se potajno divili. Čak i naizgled "pozitivne" slike o Romima koji vode "zabavan i slobodan život, lišen seksualnih stega, život pun plesa i pjesme", markiraju pripadnike ove manjine kao osobe za koje ne vrijede norme većinskog stanovništva i samim time i ih potiskuju na rub društva. "Problem je u tome da sve ove slike nemaju nimalo veze sa stvarnošću. Romi nisu narod koji se seli iz zemlje u zemlju jer im to leži prirodi, a niti im je za sreću potreban konj i logorska vatra. I toliko dugo dok se gotovo nigdje ne spominje da primjerice i među Sintima i Romima ima izvrsnih matematičara i matematičarki, toliko dugo će i te takozvane "pozitivne slike" djelovati rasistički i "anticiganski", objašnjava Markus End.

Taje porijeklo

"Rasizam i diskriminacija protežu se kroz sve društvene slojeve. Sinti i Romi ih osjećaju kako u raznim državnim ustanovama i uredima tako i u svakodnevici", kaže Iris Biesewinkel, voditeljica Socijalnog savjetovališta Rom e.V u Kölnu čiji je najveći cilj posredovanje između manjina Sinta i Roma i većinskog stanovništva. Ona navodi kako mnogi Romi, kako bi izbjegli diskriminaciju vrlo često taje svoje porijeklo. "Jednom sam doživjela da mi jedna djevojka rekla da je slobodno dođem posjetiti u trgovinu u kojoj je obavljala praksu, no istodobno me zamolila da nikome ne kaže da je Romkinja. Bojala se da je više neće pustiti da radi na blagajni", navodi Biesewinkel. Samim time, tvrdi ona, ukoliko "društveno prihvaćeni i integrirani Romi" ne žele reći tko su i što su, to nažalost dovodi do toga da se slika o njima kod većinskog stanovništva niti ne može samo tako promjeniti. "Nedostaju slike o uspješnim i integriranim pripadnicima ove manjine", kaže Biesewinkel.

S druge strane, treba svakako spomenuti, da Sinti i Romi, kao pripadnici priznatih nacionalnih manjina, u Njemačkoj zapravo uživaju posebnu zakonsku zaštitu. No, u praksi je to očigledno puno drugačije. Istraživanja su pokazala kako primjerice troje od četvoro Sinta i Roma navodi kako su već često doživjeli diskriminaciju; na poslu, od susjeda, u restoranima ili nekim drugim javnim mjestima. "Rasističke parole protiv ove manjine su u Njemačkoj još uvijek na dnevnom redu. Posebno se na internetu može naći mnogo parola mržnji, huškanja na nasilje, prijetnja smrću" kaže Thomas Hammarberg, povjerenik za poštivanje ljudskih prava u Europskom vijeću.

Pa ipak, usprkos svemu, situacija po pitanju "anticiganizma" u Njemačkoj za sada još nije uzela toliko maha koliko u mnogim drugim europskim zemljama. Velike nade se polažu i u sve veći broj inicijativa takozvanih običnih građana, koji često samoinicijativno organiziraju prosvjede protiv diskriminacije ili pak okupljanja za izraz dobrodošlice - kao što je to recimo bio slučaj početkom ožujka ove godine kada se nekoliko stotina Berlinčana okupilo kako bi romskim pridošlicama izrazio riječi:"Dobro došli u Berlin!" i "Tražimo poštivanje svih ljudi!".

Autor: Andrea Grunau/Željka Telišman

Odg.ured: Nenad Kreizer