Neobična suradnja flamanskih i valonskih novinara

10 sati i 30 minuta kolegij u najvećem frankfonom dnevnom listu u Belgiji Le Soir. Usred redakcijskog okruglog stola na kojem se nalaze hrpe novina raspravlja glavni urednik sa voditeljima rubrika o temama dana. Jedna osoba stalno sve zapisuje, a to je Karel Verhoofen, urednik kod De Standaard, najvećeg flamanskog lista u Belgiji. Nakon kolegija Verhoofen telefonski obaviještava svoje kolege kod De Standaarda o planiranim temama idućeg izdanja kod Le Soir. “Sve članke u listu Le Soir De Standaard može preuzeti i obrnuto. Obostrano se informiramo i na taj način saznajemo koju težinu koja tema ima na drugoj strani jezične barijere”.

Jedni špijuniraju druge i obratno

Obostrana špijunaža je dio projekta koji je u Belgiji izazvao pozornost. Mjesec dana novine Le Soir i De Standaard usko surađuju. Poticaj za ovaj projekt bila je fiktivna emisija o otcijepljenju Flandrije kao i uvodni člancu kojima su se obje strane međusobno optuživale u dnevnicima Le Soir i De Standaard. Nekoliko tjedna kasnije 20 kolega iz Le Soir sastali su se sa 20 novinara iz De Standaarda i to usred industrijske zone pred samim ulazom u Bruxelles, gdje se nalazi i moderno uredništvo lista De Standaard. Za novinare dnevnika Le Soir koji svoje uredništvo imaju u starom centru Bruxellesa u prekrasnom starom zdanju u Rue Royal bio je to prvi kulturni šok, a nakon toga pored pripremljenih sendviča stajale su samo boce vode. No kada su valonski novinari izvadili svoje boce vina i svoje flamanske kolege korektno pozdravili na flamanskom u tom trenutku probijen je led i svi su htjeli sudjelovati, objašnjava glavna urednica: “Jedan flamanski kolega koji vodi jednu rubriku u listu De Standaard je kazao kako je već 20 godina novinar te da nikada nije surađivao s frankfonim kolegom. Jedan poznati reporter iz naših redova u Le Soir se javio za riječ i pomalo kao provokaciju dobacio: Bio sam u Bagdadu, Afganistanu, Pakistanu, Iranu, ali još nikada nisam izvještavao iz Flandrije, to me interesira”.

“Sukob sjever-jug”

Naslov prvog zajedničkog izdanja nosio je naslov “Sukob sjever-jug”. Ispod toga stajao je rezultat ankete u kojoj više od 90% Valonaca ali i Flamanaca žele ostati u zajedničkoj državi Belgiji. No rijetko koji Belgijanac zaista poznaje svoju zemlju – ne postoje belgijske novine, ne postoji belgijski radio ni belgijska televizija. Sve je strogo podijeljeno na jezike: flamanski mediji fokusiraju se na Flandriju, a frankofoni mediji bacaju svoj pogled na Valoniju i na Bruxelles koji je većim dijelom francusko govorno područje. Tijekom svojeg posjeta u frankfonom listu Le Soir to je posebno došlo do izražaja naglašava Verhoofen, urednik kod flamanskog lista De Standaard: “Ovdje se radi na potpuno drukčijem političkom kontekstu, što stvara mnogo veće razlike nego što sam ranije pomišljao. To se vidi prije svega u obradi političkih tema, zapravo to se provlači kroz sve novine. Ovdje kod lista Le Soir piše se o drukčijoj Belgiji nego kod nas u listu De Standaard”.

Koliko će dugo trajati project?

Tko želi saznati što se zaista događa u Belgiji mora govoriti i francuski i flamanski, mora mijenjati kanacel između RTBF-a i VRT-a i najbolje abonirati jedne flamanske I jedno frankofone dnevne novine. Međutim, tako nešto čini vrlo mali broj građana Belgije, i upravo zbog toga su zajednički flamanski i valonski novinari na mjesec dana odlučili pozabaviti se svakodnevnicom i temama iz kulture, mode, zdravstva i slobodnog vremena. Najradnije se igraju s predrasudama, na primjer, Flamanci su umišljeni i loše se oblače, tako nešto frankfoni čitatelji rado čitaju, ali kratko nakon toga saznaju da Flamanci isto kažu i o Valoncima. U listovima De Stadaard i Le Soir svaki Belgijanac može pročitati kakvo je zaista stanje stvari. Tko predvodi hit-liste u Flandriji, tko su zvijezde u Valoniji i zašto više Flamanki od Valonki želi svoju djecu roditi kod kuće. Većina čitatelja podržava inicijativu svojih novina. Pisma čitatelje, blogovi i forumi čitaltelja su puni podrške. Le Soir je čak dobio i nekoliko novih čitatelja svojom zajedničkom akcijom, primjerice novi čitatelj je Benoit Birset: “Projekt bi morao potrajati duže od mjesec dana, a trebao bi se proširiti i na druge novine. Projekt bi trebao zapravo trajati stalno”.