Nepojmljivo - demokrati u Srbiji sami sebe demontiraju
28. siječnja 2004Oglas
Poznajete li zemlju u Europi ciji bivši predsjednik stoji pred sudom optužen za ratne zlocine? Ciji je predsjednik vlade nedavno ubijen a cija trecina stanovništva živi na granici siromaštva? Zemlju koja je vodila ratove, bila bombardirana i ciji dio upravljaju Ujedinjeni Narodi?
Naravno, reci cete; to je Srbija. No to mi znamo, ali 146 demokratski orjentiranih zastupnika u Skupštini Srbije o tome izgleda nemaju pojima. Ponašaju se kao da žive u državi u kojoj je sve u redu, daleko od gospodarske mizerije, korupcije i nacionalizma. Takva zemlja zove se vjerojatno Nirvana i najljepše je igralište na citavom svijetu.
Ali umjesto da se zastupnici igraju sa pijeskom, igraju se sa Ustavom. To što zastupnici cetri umjerene stranke u Srbiji cine, to je beskrajna drskost i prema njihovim biracima, prema njihovoj zemlji i prema svakom politickom dostojanstvu. I ujedno je - uz put - i ples po žici iznad politickog samoubojstva. Nema predsjednika? Nije važno, ima još jedan u Haagu. Neuspjeli izbori? Nema veze, ovi politicari su sposobni progurati još neuspjelije izbore. A kad se ne može formirati ni vlada? Tek to nije problem, onda se ne bira ni predsjednik parlamenta - kao što se dogodilo ovog utorka, tocnije, što se nije dogodilo. Jer sve cetri tamošnje demokratski orjentirane stranke imaju vecinu samo ako se udruže protiv nacionalista i takozvanih socijalista. Ali zato jer Vojislav Koštunica iz Demokratske Stranke Srbije ne može podnijeti Demokratsku Stranku pokojnog Ðindica - nitko nema vecinu u parlamentu, a zemlja ne može imati vladu. No niti jedna katastrofa u Srbiji nije tako velika da je politicari ne mogu uciniti još vecom. Bez predsjednika parlamenta ne može nitko niti dobiti mandat za vladu. Jer bez nekoga na celu Skupštine, nema ni predsjednika kojeg se vec tri puta uzalud tražilo. A bez njega onda - to je od svega najbolje - nema tko cak niti raspisati nove izbore. I tako dalje, i tako dalje.
Ali i u tom zlu ima neceg dobrog: jer da i budu novi izbori, demokratske stranke doživjeli bi monumentalni neuspjeh. I tako zemlja i dalje tumara bez predsjednika, bez do kraja konstituiranog parlamenta, bez nove vlade. Jedini koji i dalje mirno rade svoj posao i koji se raduju svemu tome jest mafija i njeni korumpirani pomocnici.
Naravno, reci cete; to je Srbija. No to mi znamo, ali 146 demokratski orjentiranih zastupnika u Skupštini Srbije o tome izgleda nemaju pojima. Ponašaju se kao da žive u državi u kojoj je sve u redu, daleko od gospodarske mizerije, korupcije i nacionalizma. Takva zemlja zove se vjerojatno Nirvana i najljepše je igralište na citavom svijetu.
Ali umjesto da se zastupnici igraju sa pijeskom, igraju se sa Ustavom. To što zastupnici cetri umjerene stranke u Srbiji cine, to je beskrajna drskost i prema njihovim biracima, prema njihovoj zemlji i prema svakom politickom dostojanstvu. I ujedno je - uz put - i ples po žici iznad politickog samoubojstva. Nema predsjednika? Nije važno, ima još jedan u Haagu. Neuspjeli izbori? Nema veze, ovi politicari su sposobni progurati još neuspjelije izbore. A kad se ne može formirati ni vlada? Tek to nije problem, onda se ne bira ni predsjednik parlamenta - kao što se dogodilo ovog utorka, tocnije, što se nije dogodilo. Jer sve cetri tamošnje demokratski orjentirane stranke imaju vecinu samo ako se udruže protiv nacionalista i takozvanih socijalista. Ali zato jer Vojislav Koštunica iz Demokratske Stranke Srbije ne može podnijeti Demokratsku Stranku pokojnog Ðindica - nitko nema vecinu u parlamentu, a zemlja ne može imati vladu. No niti jedna katastrofa u Srbiji nije tako velika da je politicari ne mogu uciniti još vecom. Bez predsjednika parlamenta ne može nitko niti dobiti mandat za vladu. Jer bez nekoga na celu Skupštine, nema ni predsjednika kojeg se vec tri puta uzalud tražilo. A bez njega onda - to je od svega najbolje - nema tko cak niti raspisati nove izbore. I tako dalje, i tako dalje.
Ali i u tom zlu ima neceg dobrog: jer da i budu novi izbori, demokratske stranke doživjeli bi monumentalni neuspjeh. I tako zemlja i dalje tumara bez predsjednika, bez do kraja konstituiranog parlamenta, bez nove vlade. Jedini koji i dalje mirno rade svoj posao i koji se raduju svemu tome jest mafija i njeni korumpirani pomocnici.
Oglas