Neugodna pobjeda za Al-Sisija

Scenarij se zapravo činio savršen: egipatski građani masovno će izaći na birališta i zahvalno glasali za čovjeka koji je prije dobre godine dana svog muslimanskog brata Mursija "skinuo" s vlasti. Pred očima čitavog svijeta trebalo bi pokazati kakvo je olakšanje za Egipćane to što je sudbina naroda umornog od revolucija ponovno u rukama jedne moćne vojske. Čitav svijet trebao bi napokon shvatiti kako je Egipat u teškom položaju spreman čak odreći se nekih svojih temeljnih prava, ako to služi cilju stabilizaciji zemlje i držanju Muslimanske braće podalje od moći.

Sve je lijepo smišljeno - samo što birači ne sudjeluju u svemu - kako se očekivalo. General Abdel Fattah Al- Sisi dobio je predsjedničke izbore očito očekivano s velikom prednošću pred svojim jedinim konkurentom Hamdinom Sabahijem. Ali izlaznost na izbore ipak je unatoč velikoj mobilizacijskoj kampanji ispala neugodno niska tako da su vlasti smatrale neophodnim poručiti da će pomoći na način koji je zapravo upitan: izbori se produljuju za jedan dan, državni službenici dobit će slobodan dan kako bi mogli ići birati; masovni mediji i visoki vjerski predstavnici pozvali su građane da ispune svoju nacionalnu obvezu. Djeca će zato dobiti bonbone - a birače će se pokušati zastrašiti putem radijskih spotova u kojima će se ukazivati na to da u Egiput postoji zakonska obveza biranja, a onima koji ne izađu na izbore mogla bi prijetiti novčana kazna.

Manjkavi legitimitet

Birači bi dakle morali glasati sve dok željeni rezultat, tj. izlaznost na izbore ne bude uspješna. Zbog toga je rezultat izbora unatoč velikoj podršci Al-Sisiju blamaža za egipatske vojne snage. I to dodatno dovodi u pitanje legitimnost izbora. Egipćani neće zaboraviti da je samo zahvaljujući manipulaciji i trikovima uspjelo prikazati donekle prolaznu izlaznost na izbore. Sam Al-Sisi postavio je letvicu vrlo visoko i nadao se izlaznosti od 80 %. Uz to su državni mediji i dužnosnici Al-Sisija na tako besraman način preferirali i inscenirali jedno naprosto euforično raspoloženje u korist generala. Politički neistomišljenici kao što su Muslimaska braća, ali i pokret mladih 6. travnja i drugi liberali ili sekularne skupine već su uoči izbora bili izloženi najmasivnijoj represiji - koja je sezala i do zabrane djelovanja, uhićenja pa i do masovnog izricanja smrtnih presuda.

Logično je da muslimaska braća s obzirom na nisku izlaznost na izborima govore o "smrtovnici za vojni puč" protiv Mursija. Pozivali su na bojkot izbora i za njih je to sada potvrda da su postupili ispravno iako nitko sa sigurnošću ne može reći zbog čega je tako velik broj Egipćana odustao od izlaska na izbore. Široko odobravanje ciljeva musimanske braće ne može se dakle dogoditi na silu.

Ali rezultati izbora mogu se protumačiti kao nepovjerenje prema režimu, koji ograničava pravo na slobodu a time i na ljudsko dostojanstvo, bez mogućnosti da se pokažu vjerodostojne perpektive za hitno potrebni gospodarski rast. Bez financijske injekcije iz zaljevskog područja egipatska ekonomija odavno bi bila uništena.

Političko suzbijanje

Tri godine nakon početka 'arapskog proljeća' Egipat sada sa svojim novim nedovoljno legitimnim predsjednikom gotovo da stoji tamo gdje je bio i neposredno prije svrgavanja dugogodišnjeg moćnika Hosnija Mubaraka: gipka pseudo- ili poludemokracija pod budnim okom vojske, koja će ako zatreba svoje gospodarske interese osigurati putem intervencija, manipulacija i represija. Ovaj sustav sprječava nastajanje islamskog ugnjetavačkog sistema od kojeg dakako strahuje kršćanska manjina ali i mnogi egipatski muslimani. Ali i sam sustav Al-Sisija počiva na masivnom ugnjetavanju. Jedina nada je da je, kako se predviđa, malo Egipćana koji su spremni u tome i sudjelovati. A to znači i da najmnogoljudnijoj zemlji arapskog svijeta i dalje predstoje nemirna vremena.